Šest od sedam hrvatskih zlatnih medalja na ovogodišnjem Decanterovu ocjenjivanuju otišlo je u Istru. Četiri su osvojile malvazije, petu mješavina bijelih sorata u kojoj malvazija dominira, šestu teran, a sedmu plavac s Hvara. Clemente 2016. (malvazija 60 posto, chardonnay i bijeli pinot) vinarije Damjanić te Fakinova Malvazija 2018. osvojile su 96 bodova od 100, a Lagunina Festigia Malvazija Vižinada Riserva 2015. i Malvazija Anđelini 2015. te Malvazija Rossi 2018., kao i Gran Teran 2015. Morena Coronice 95 bodova. Toliko je dobilo i jedino naše zlatno vino izvan Istre, plavac mali Vron Bod 2012. Veseli što su se pozlatile i mlade i odležane malvazije, zato što su prve često podcjenjivane kao jednostavna vina, a druge kao dosadne. Pod nadzorom pravih vinogradara i vinara očigledno nisu takve. Veseli i zlato velikom, ali samozatajnome Morenu Coronici za Gran Teran, vino kojim gotovo dva desetljeća pokazuje nevjerojatan potencijal te sorte. Posebno veseli prvo Decanterovo zlato plavcu malom Tončija Marijana s Hvara. Vron Bod dio je glasovitog hvarskog vinogradarskog položaja Ivan Dolac. Najbolji dio, kaže Tonči Marijan, koji od toga grožđa radi male serije posebnih vina, ponekad i s više od 16 posto alkohola. “Grozim se plavaca s 13 posto alkohola, to su drugoligaška vina”, prenio je Željko Garmaz Marijanove riječi u jednoj od svojih vinskih priča. “Plavac mali nije sorta koja na toj razini može dati sve što plavac mali jest. Nemojmo za ono što nam je Bog dao govoriti da ne vrijedi”, rekao je u toj vinskoj priči Tonči Marijan pojašnjavajući kako mu vinski trgovci govore da ljudi više ne žele piti jaka vina. A Decanterovi ocjenjivači nisu imali problema s 15 posto alkohola, koliko ima zlatna berba 2010. Vino su opisali kao “prekrasno razvijeno i kompleksno, s okusima grožđica, čokolade, borovnice i kože. Ima slan, mineralan karakter i mnogo dobro strukturiranih tanina”. Gotovo sve će veseliti i 94 boda Teranu Barbarossa 2016. motovunske vinarije Tomaz, Laguninu crnjaku Festigia LV Riserva 2015. (merlot 55 posto, cabernet sauvignon i teran), Malvaziji 2018. vinarije Pilato iz Vižinade te Grku 2017. vinarije Bire iz Lumbarde na Korčuli. Možda će samo vinari biti pomalo razočarani jer je izvrsnih 94 boda slično četvrtome mjestu na Olimpijskim igrama.
Vesele i četiri srebra pušipelima, kako u Međimurju nazivaju vina od sorte moslavac. Vinarije Cmrečnjak, Dvanajščak-Kozol i Štampar osvojile su ih vinima Pušipel Classic berbe 2018., a Jakopić Pušipelom 2016. Moslavac Slovenci zovu šipon, a u svijetu je poznat kao furmint i glavni je sastojak, uz lipovinu ili na mađarskom hárslevelű, slavnih slatkih vina iz mađarske regije Tokaj. Moslavac, naravno, potječe iz Moslavine, ma koliko neki pričali drukčije, a i samo Moslavci su ga prilično zanemarili. Jasno je da trebaju gurati škrlet, u čiju su klonsku selekciju uložili poprilično novca i godina, što se već vidi u odličnim vinima, ali moslavac je velika sorta svjetskih razmjera koja čak i u Tokaju daje odlična suha bijela vina. Mogu biti čak i ravna rizlinzima. Veseli što su se dva moslavca pozlatila na nedavnom ocjenjivanju vina Udruge vinogradara i voćara “Lujo Miklaužić” iz Kutine. OPG Jančar Zoran osvojio je 87 bodova za suhi Moslavac 2018. te 91 za slatki Moslavac izborne berbe bobica 2017. Možda će ta priznanja potaći sadnju moslavca u Moslavini. Isti je OPG osvojio čak 93 boda za vino od još jedne autohtone sorte, Dišeću raninu izborne berbe bobica 2017. To je još ugroženija sorta od moslavca. Moslavina ih ne može sama obnoviti, pa bi i država trebala uložiti nešto i pokazati da joj je stalo do očuvanja nacionalnog blaga. Makar bilo i vinsko.