Kad već nije usput svako malo svratiti do Vetova kraj Kutjeva na kušanje vina Ivana Enjingija, stari kutjevački vinski majstor svako malo svrati do Zareba s pokojom bocom i redovito oduševi. Ovaj put, 29. srpnja 2009., neka su vina došla i prije njega. I hvala Bogu da je bilo tako jer je on kasnio zbog nevremena. Čekali smo ga uživajući u fenomenalnom rajnskom rizlingu kasne berbe 2006. Vino ima svježinu kao da je iz prošle ili najkasnije pretprošle berbe, a istovremeno je elegantno i zaobljeno i po tome se vide fine godine. Ima 14,2 posto alkohola, a najljepše kod njega je to što se čini da još nije dosegao vrhunac. Taj zreli rajnski već sustižu dva britka mladića. Jednako snažan, ali reskiji i “zeleniji” rajnski je iz 2008. U njemu se još manje osjeća visoki alkohol za ovu sortu i gotovo da bi mogao biti poslužen kao ljetno vino. Najmlađi “brat” ovog trija, rajnski berbe 2009., ima 13,2 alkohola i kiseline zbog kojih zasigurno spada među najbolja vina za terasu u sjeni stabala tijekom vrućeg ljetnog poslijepodneva. Taj rizling bio je, uz graševinu berbe 2009., i povod za ovo kušanje u Vrutku 30. srpnja. Prva su to Enjingijeva vina s eko markicom.
Još 1972. jedan me talijanski vinar “zarazio” razmišljanjem o ekološkoj proizvodnji. Desetak godina kasnije uspio sam dobiti tzv. zeleni znak kojim se u bivšoj državi označavala ekološka proizvodnja. Od berbe 2009. sva će moja vina imati oznaku eko. Novost je i navojni čep kojim ću zatvarati svježa vina za brzu potrošnju. Ona prava, puna vina ipak moraju ležati pod dobrim plutenim čepom, ispričao je Enjingi.
Predstavio je i Crno Venje, dugoočekivanu mješavinu crnog pinota, cabernet sauvignona, merlota, zweigelta i frankovke berbe 2003. polusuho vino s 14,7 posto alkohola kojim će mnogi ljubavnici nagovoriti svoje ljubavnice i na ono što im prije čašice tog vina možda ne bi ni palo napamet.
Ponudio je i bijelo Venje 2004. koje će na tržište najesen. I to je mješavina pet sorata, kasnih i izbornih berbi graševine, rajnskog rizlinga, mirisavog traminca, sauvignona i sivog pinota. Berbom 1998. osvojio je titulu svjetskog prvaka u ocjenjivanju britanskog Decantera. To je vino malo tko pio, jer ga Enjingi nije ni pustio na tržište. Pile su se dobre berbe 2002. i 2003. Pit će se, dakle, vrlo brzo i 2004., a kušali smo i berbu 2006. Vina za to Venje još su u bačvama, svaka sorta u svojoj, a vino sljubljeno samo za ovu priliku već je sad izvanredno. Za nekoliko godina mogla bi ga dočekati sudbina svjetskog prvaka iz berbe 1998. Njega je Enjingi napunio u boce i spremio u podrum za prijatelje koji znaju što piju. To bi, sad se čini, Venje 2006. i zaslužilo.
I kad su svi pomislili da je kraj, Enjingi je rekao: Čekaj malo! I pokazao zašto s njime i u srpnju može biti Božić. Izvadio je tri bočice s improviziranim etiketama ispisanim rukom. Prvo je potočio izbornu berbu 2006. rajnskog rizlinga sa 16,5 posto alkohola. Vrlo fino vino u kojem se plemenita plijesan lijepo izmiješala s mirisima dunje i marelice. Posljednji je bio traminac iz 2004. s nevjerojatnih 19,2 posto alkohola. Osjeća se taj alkohol, ali teško bi bilo tko nakon kušanja “pogodio” koliko ga doista ima. Između ta dva vina pio se vrhunac ovog kišnog ljetnog dana. Bio je to sauvignon izborne berbe 2006. s 18,5 posto alkohola i prekrasnim svježim mirisom zelene paprike koji prodire kroz teže i gušće arome predikatnog vina. I u njemu se manje osjeća alkohol nego u slabijem rajnskom. To je najslađe vino od ova tri koja imaju od 12 do 14 grama neprovrelog šećera. Taj je veliki sauvignon iz male boce potpuna suprotnost velikom Enjingijevom sauvignonu iz 2000. Kod ovog četverogodišnjaka tijekom kušanja čini se da šećera ima puno više. Dodatnu slast svakako mu daje alkohol. Kod poluslatkog desetogodišnjaka s.14,7 posto alkohola, šećer se gotovo i nije osjećao. Ista sorta, isti vinograd, ista izborna berba, isti podrum, iste ruke, a toliko različita vina. E zato je vinski svijet toliko lijep.
Vino.hr online vinoteka