Prodamo sva crna vina koja imamo, kaže kutjevački vinar Vlado Krauthaker koji već godinama ima vrlo dobre crne pinote i merlote, a eksperimentira i s mnogim drugim francuskim, talijanskim i austrijskim crnim sortama. Ipak, dodaje da je prosječna crna vina teže prodati nego prosječna bijela pa se oko “crnjaka” treba više i potruditi.
- Treba birati tlo za crne sorte i prinos grožđa smanjiti na kilogram po trsu. Treba naći i pravi omjer sorti. Syrahu, primjerice, nedostaje tanina pa vina od te sorte nisu dugovječna. Cabernet sauvignon ima puno tanina. Njihova ješavina može dvije-tri godine lijepo odležati u podrumu – priča Krauthaker, koji zasad u vinogradima ima 10 posto crnih sorti, a to planira udvostručiti. Kaže kako bi kontinentalni vinari trebali otprilike trećinu vinograda saditi crnim grožđem. Tako bi prodajom bijelih vina mogli financirati složeniju, dugotrajniju i skuplju proizvodnju crnih.
Požežanin Kruno Bartolović ima podjednaku količinu bijelih i crnih vina. Vinogradi sum u na položaju Kaptol, čije ime nosi i mješavina cabernet sauvignona, merlota i syraha. Kaže kako crnim vinima namjerava posvećivati sve više pozornosti, a svaku će sortu samostalno puniti u butelje kako već radi s crnim pinotom.
Ta sorta oduševljava ili razočarava. U podrumu plešivičkog vinara Velimira Koraka iznenadila je 2007. kad je samozatajno predstavio prvu berbu (2005.) iz mladog vinograda. Već godinu dana kasnije imao je vrlo dobro vino kojim je skromno izašao na tržište, a odličnu berbu 2007. predstavio je krajem 2008., otprilike u isto vrijeme kad je osvojio titulu hrvatskog vinara godine. Dio tog vina napunio je i u magnum boce (1,5 litara) koje čuva jer će u njima elegantno vino za godinu-dvije postati još plemenitije.
Kontinentalna crna vina lakša su od “crnjaka” s Pelješca i Hvara in e mogu se uspoređivati po stilu. Ali mogu kvalitetom, a ona najbolja su gotovo dvostruko jeftinija od dobrih plavaca ili babića.
Vino.hr online vinoteka