Drago mi je što sam ovdje bio. I ne samo bio – nego i Škrlet pio! Tako je, s velikim početnim slovom, oduševljenje moslavačkim vinom u podrumu obitelji Mikša izrazio Dragutin Tadijanović. Bilo je to 2001. godine , u kojoj je počela i klonska selekcija škrleta.
- Pregledano je više od 10.000 trsova škrleta i u pokus su uvrštena 84 klona. Tražimo onoga koji će dati najbolje vino. Njega ćemo razmnožiti u rasadniku i saditi – priča Marko Miklaužić, u čijem vinogradu u Popovači i rastu eksperimentalni klonovi škrleta. Markov otac Ljudevit Lujo Miklaužić ovu je sortu prije 40 godina izvukao iz zaborava. U voloderskom podrumu, kao director tadašnjeg kombinata, našao je bačvu punu nepoznatog vina.
- Nemojte se ljutiti, gospon director, to smo mi za sebe napravili. To vam je škrlet – skrušeno sum u rekli radnici. Miklaužić je počeo obnavljati sortu o kojoj u katastru u Petrinji postoje zapisi iz 18. stoljeća. Voloderski podrum je propao u pretvorbi pa je stala i obnova žutog ovneka, što je drugo škrletovo ime. Groz mu je žut, a oblikom podsjeća na glavu ovna. Škrlet ga zovu jer ima ljubičaste (skarlatne) točkice na bobicama, a neka od njegovih imena su i škrtec, vinek, osukač, žutak…
- Sredinom ’90-ih nastavili smog a saditi mi privatni vinari. To je izvorno hrvatsko nježno, “light” vino koje treba piti, a ne čuvati – kaže Marko Miklaužić. I treba ga poslušati, otići po bocu dvije škrleta i uživati.
Vino.hr online vinoteka