Graševina, malvazija i plavac mali sorte su kojima se Hrvatska treba predstaviti svijetu, složili su se Enver Moralić, vlasnik hrvatskih vinarija Kutjevo i Đakovačka vina te Briča u Sloveniji, i Miljenko Grgić, suvlasnik kalifornijske vinarije Grgich&Hills te vlasnik vinarije u Trsteniku na Pelješcu, u kojoj su i razgovarali o hrvatskoj vinskoj budućnosti. Ima u nas, slažu se, i drugih sorti vinove loze koja mogu dati velika vina, no nema ih u dovoljnim količinama za ozbiljan izvoz.
- Svjetski uspjeh bilo kojega hrvatskog vinara ujedno je i uspjeh hrvatskih vina. Država treba pomoći svakom vinaru, velikom i malom, na putu do uspjeha – rekao je Miljenko Grgić, a Moralić dodao kako država vrlo često nema sluha za vinare.
- Ali i hrvatske vinare teško je skupiti i udružiti. Svaki ima neku svoju filozofiju – dodao je Moralić.
- U Kaliforniji je tako bilo prije 50 godina. Malo pomalo tamošnji vinari shvatili su da samo zajedno mogu ostvariti napredak – prisjetio se Grgić. Rekao je i da su naša vina u svijetu nepoznata.
- Svi dosadašnji pojedinačni plasmani hrvatskih vina na američko tržište nisu pomogli da Amerikanci prepoznaju Hrvatsku kao vinsku zemlju. Problem su nedovoljne količine vina za ozbiljniji izvoz, marketing koji ne postoji te nemogućnost američkog potrošača da se upozna s našim vinima kroz promocije i kušanja – objasnio je M. Grgić.
Enver Moralić rekao je i kako država mora strože nego dosad kontrolirati uvoz vina.
- Uvoz kvalitetnih vina nije upitan jer takva vina predstavljaju dobar omjer cijene i kvalitete s kojim se i naši vinari moraju natjecati. Problem je što u uvozu gotovo 90 posto otpada na rinfuzna vina, a to stvara i uvjete za razvoj sivog tržišta, koje već pokriva od 50 do 60 posto ukupne potrošnje vina u Hrvatskoj. Tu gubi i država – pojasnio je Moralić i dodao kako se loša vina uvezena u rinfuzi u Hrvatskoj pune u boce i prodaju. Takva praksa kod potrošača stvara krivu sliku i o hrvatskim vinima.