I s manje od 30 kuna za neka vina pokrivamo troškove. Nećemo se obogatiti, ali plaćamo račune, skroman je Domagoj Buhač iz Iloka. S ocem Ivanom vodi obiteljsku vinariju koja je osvojila kupce vrlo dobrim vinima po “prijateljskim” cijenama.
Butelja njihove aromatične, lepršave, a pune graševine stoji 25 kuna, a ružičasto vino je pet kuna skuplje. Ni ostala vina, a imaju i fine crnjake, ne prelaze 50 kuna po butelji. Tajna povoljnih cijena je u relativno velikoj proizvodnji, u vlasništvu ili najmu imaju više od 25 hektara vinograda, te činjenici da nisu opterećeni kreditima.
Uostalom, većina vina s ove liste 30 najboljih do 30 kuna stiže iz velikih vinarija kojima je i nabava svega što treba za vino i njegov plasman na tržište povoljnija po pojedinačnoj boci.
Veseli i to što je na listi hrvatskih vina puno više od uvoznih i to pobija uvriježeno mišljenje da su naša vina skuplja.
Veseli i što najjeftinije fino vino na ovoj listi, bijeli španjolac Candidato od sorte viura, autohtone u regiji Castilla, stiže iz vinograda s ekološkom proizvodnjom, bez kemijskih zaštitnih sredstava i samo s prihranom stajskim gnojem. A vinarija Cosecheros y Criadores ima čak 421 hektar vinograda i bila bi među najvećima u Hrvatskoj.
Butelja mlade graševine 2014. Iločkih podruma stoji 25 kuna i samo je tri kune skuplja od cjenovnog prvaka ove liste, španjolskog bijelog vina Candidato Viura iste berbe. Vino je u skladu s vremenom prošle godine, svježe i nižih alkohola, a to znači da se može lijepo piti tijekom vrućih ljetnih dana.
Istu cijenu ima i Graševina Belje 2012., no onoj iločkoj treba dati prednost jer je mlada, a vina tog stila namijenjena su brzoj potrošnji, uglavnom u roku od godine dana, dok na tržište ne dođe sljedeća berba.
Oba vina zatvorena su navojnim čepovima, a to je izvrsno za ugostitelje koji ga nakon otvaranja mogu i dobro zatvoriti pa je pogodno za istakanje na čaše. Takav je čep dobar i za izletnike, jer mu se ponovno zatvoreno vino neće proliti ako se prevrne, a i za kupce općenito. Dobar navojni čep jeftiniji je od dobrog plutenog pa, ako se koristi i najobičnija boca, ambalaža može vinu spustiti cijenu za koju kunu. Proizvođači navojnih čepova tvrde da oni zadržavaju kvalitetu vina tri godine, pa znatiželjni to mogu i provjeriti usporedbom mlade iločke graševine s trogodišnjom iz Belja.
Bijela vina ispod 30 kuna, graševine, pinot sivi, traminac, chardonnay, ima Mirko Čobanković iz Iloka, čija vinarija nema veze s onom njegova brata Petra, bivšeg ministra poljoprivrede. Kvalitetna graševina 2012. stoji 24,70, a vrhunska, godinu dana starija, 29,70 kuna.
Među crvenim vinima najjeftiniji je Plavac mali 2012. Pave Miličića s Pelješca. Za vina od naše najrasprostranjenije crne sorte kažu da ih treba piti ili mlada, tri mjeseca nakon berbe, ili ih pričekati tri godine, a po tom pravilu ovaj je plavac na pragu pune zrelosti. Ne treba ga uspoređivati s gromovitim vinima s Dingača jer je od grožđa uzgojenog na poljima u unutrašnjosti poluotoka, a ti položaji jamče lakša vina s više svježine, primjerenija ljeti, nego što su gusti i snažni, nedvojbeno bolji, plavci s vrelog kamena na južnim padinama Pelješca.
Kunu skuplji od Miličićeva plavca i dva posto alkohola lakši je Cuvee Perak 2012. mješavina crnih sorata Ivice Peraka, dugogodišnjega glavnog enologa podruma Kutjevo, koji je 2012. osnovao obiteljsku vinariju i odmah iznenadio odličnim vinima po vrlo pristojnim cijenama.
Naveli smo jučerašnje cijene sa www.vrutak.hr, iz vinoteke s najvećom ponudom vina i, uglavnom, najboljim cijenama. Neka od vina se, na akcijama u trgovačkim centrima, mogu pronaći i povoljnije. U stupcu desno cijene su zaokružene i butelje su nekoliko lipa ili desetaka lipa jeftinije. Sutra objavljujemo 50 vina koja stoje od 30 do 50 kuna. Tu će ih doista biti za svakoga, pa i za ljubitelje pjenušaca i slatkih vina.