Vina s Dingača moraju stajati 100 kuna ili više. U to će povjerovati svatko tko iz Potomja kroz tunel dođe na sunčane južne obronke Pelješca. Trsovi su na toliko strmom terenu da je teško prošetati se, a kamoli uzbrdo nositi košare s grožđem. Zato i ne čudi da su u vinariji Potomje postavili drveni spomenik magarcu, vrijednoj životinji koja je stoljećima nosila grožđe od trsja do podruma. Vina s Dingača su još prije 600 godina stajala nekoliko puta više od ostalih dalmatinskih vina. Danas se u dobrim godinama kilogram zdravog grožđa plaća 30 pa i više kuna. Kako tu za litru vina treba i više od dva kilograma prezrelog grožđa, jasno je zašto stariji stanovnici Pelješca gotovo sa strahopoštovanjem pričaju da se Dingač pije samo za Božić.
Na položaju Dingač je oko 60 hektara vinograda zasađenih isključivo plavcem malim od kojeg 15-ak proizvođača proizvede između 2000 i 3000 hektolitara vina Dingač. Bez obzira rade li ga u tankovima, malim ili velikim drvenim bačvama, dingač je izvanredno vino. Toliko posebno dam u ne treba barrique jer arome dima i vanilije iz novih bačvica neće ukrasiti vino, nego sakriti ono što su grožđu dali sunce, kamen i more.
Vino.hr online vinoteka