Berba 2009. odlična, 2008. izvrsna, 2007. dobra, 2005. fina, a 2001. velika. To su najkraći dojmovi nakon vertikalnoga kušanja šest vina Stara brajda velikog veseljaka i još većeg vinara Stojana Ščureka s Goriških Brda, glasovite vinske regije koju Slovenija dijeli s Italijom. Berba 2006. je refermentirala u boci pa o njoj nije bilo puno razgovora. Ščurek je, da nadoknadi “izgubljeno”, otvorio vino Up berbe 2006. Bila je to dobra zamjena.
- Stara brajda nije moje najbolje vino, ali je najprodavanije pa sam htio s vama prodiskutirati kako podnosi vrijeme. Imamo i druge berbe, ali ih je malo ostalo i tko njih želi probati, mora doći u podrum – rekao je.
Stara brajda mješavina je merlota, cabernet sauvignona, cabernet franca i refoška. Omjer se razlikuje od berbe do berbe. Što je godina lošija, to ima više merlota, a u nekim berbama dodaje i crni pinot. Ime je dobila jer su vinogradi stari između 30 i 50 godina.
- Prvi sam put to vino napravio 1994. za prijatelje iz udruge koja se zvala Brajda, što znači vinograd. U novim bačvama od 500 litara njegujemo 40-45 posto vina, a ostatak leži u bačvama starim godinu, dvije i tri godine. Dosad mi je srcu najviše prirasla berba 2003., a i 2013. će biti izvanredna – rekao je Ščurek, koji dio vina namijenjen duljem odležavanju puni u 1,5-litarske magnum boce. Ima i 12-litarsku.
– Moju najdražu berbu 2003. napunili smo u tu veliku bocu i zabetonirali je u vinskom podrumu zagrebačkog restorana Stari Puntijar. Na proljeće ćemo razbiti zid i otvoriti je da vidimo kako je ostarjela – najavio je.
Paleta Ščurekovih vina je golema. Serija mladih vina zove se Strune i to su mješavine sorti. Strune White ima po 20 posto chardonnaya i sivog pinota te 15 posto rebule i bijelog pinota, ali i 30 posto sauvignonassea, što je novo ime furlanskog tokaja, otkad su Mađari zaštitili svoj Tokajac. Struna Rosé mješavina je merlota, crnog pinota, cabernet franca i cabernet sauvignona, a u Struni Red ima i refoška. Zatvorene su navojnm čepom, a na etiketi je violina s pet žica (žica) koje simboliziraju mlade Ščureke, pet Stojanovih sinova. Na etiketama zrelijih bijelih, ružičastih i crvenih vina, kao i na dva “slatkiša”, Story White i Story Red, dominira crtež žohara jer je ščurek slovenska riječ za toga kukca.
A ako su ščurki nepoželjni u gotovo svim domovima, Ščurekova vina u većini su vrlo poželjna. Posebno bijela vina od rebule, izvorne sorte Goriških Brda koja je dugo bila ružno pače toga kraja jer su se vinari posvećivali chardonnayu, sauvignonu i sivom pinotu, da bi se posljednjih desetljeća prometnula u labuda ljepšeg od većine internacionalnih favorita. Među crnjacima dominiraju francuske sorte, bodroški trio merlot te caberneti franc i sauvignon te burgundski crni pinot. Prve tri odležavaju do godine dana u starim drvenim bačvama, Stara brajda dvije, a crni pinot i Up tri godine dijelom u novim, a dijelom u starim bačvama. Ta odležana vina Ščurek naziva krepkima, onima koja daju snagu. Ako se u njima uživa s mjerom, naravno.
Goriška brda su najglasovitija vinska regija u Sloveniji i iz nje dolazi većina vinara koji su proslavili vinsku scenu naših susjeda. Prvi je Aleš Kristančič Movia, kojeg je 20-ak vinskih kritičara sa svih strana svijeta 2008. uvrstilo na listu deset najutjecajnijih enologa na planetu. Slavna imena su, osim Ščureka, Marjan Simčič, Erzetič, Edi i Aleks Simčič, Prinčič…
S talijanske strane granice Goriška Brda zovu Colio što znači brdo. Unatoč imenu na drugom jeziku i tamo su vinari uglavnom Slovenci. Najpoznatiji je Joško Gravner, koji je prvi počeo proizvoditi vino u amforama i danas je među najvećim zvijezdama vinskog svijeta. Bijela vina mu sazrijevaju najmanje pet, a crvena sedam godina. Njegove sljedbenike zovu gravnerijancima, a sve ih je više i kod nas. Odlična vina u Coliju imaju i “Talijani” Radikon, Vodopivec, Zidarich…