Kako doći s brega na breg? Pješice. To bi sigurno rekli planinari, ali složila se i skupina vinskih novinara koja je prošli vikend provela u Zagorju. Kako i ne bi kad se od Vuglec Brega do Hršak Brega šetalo kroz vinograde.
Iz podruma u podrum drugi je opis ove ekspedicije okolicom Krapinskih Toplica, odnosno vinarijama koje su vrlo dobro poznate hrvatskim ljubiteljima vina, a oduševile su i gošće iz inozemstva: Agnes Nemeth, glavnu urednicu mađarskog portala Vincemagazin, i Uršu Cvilak, šeficu slovenskog časopisa Pet zvezdic.
Počelo je na Vuglec Bregu, ali kao u Champagni, pjenušcem. Nekima uz kavu, nekima umjesto nje, ali svima je bio fin Zlatni Vuglec, proizveden metodom druge fermentacije u boci i odležan na kvascima više od dvije godine. Boris Vuglec proizvodi oko 10.000 boca pjenušca na godinu. Najviše je toga bijelog, a ima i oko 1000 boca ružičastog od crnog pinota i frankovke te crvenog od cabernet sauvignona. Ta tri mušketira mogu popratiti cijeli ručak. Zlatni je Vuglec bio odličan aperitiv, a ružičasti bi fino popratio zagorsku juhu, s mesom i šumskim gljivama, te prekrasno predjelo od vrganja. Netom ubrane u šumi uvaljali su u brašno od bijeloga kukuruza i ispekli. Brašno je strukturom nježnu gljivu zaštitilo od isušivanja na tavici i dalo mu hrskavu koricu unutar koje je bilo prekrasno mekano “meso”. Crveni pjenušac pravo je društvo pijetlu u vinu, odnosno zagorskoj inačici burgundskog specijaliteta, sa žličnjacima od brašna i vode, nekad sirotinjskim, najjeftinijim jelom, a danas sve traženijim prilogom za sva jela u umacima. Poslije objeda, kao odličan poticaj za razgovor, poslužit će Petračev pjenušac iz 2002. Deset je godina odležao na kvascima, što mu je zadržalo svježino, a osiguralo punoću i patinu starog zlata ili srebra. Za razliku od Champagne, Zagorje uz ovaj izbor jela nudi i prekrasan izbor mirnih vina. Zagorski bregi, lagana mješavina rajnskog rizlinga, graševine, zelenog silvanca, beline, kraljevine, šipona… Ima malo više od 11 posto alkohola i divno je osvježenje za tople dane. Chardonnay, graševina, sauvignon i cabernet sauvignon, koji je, uzgred, bio izvrstan uz pijetla pripremljenog u crnom pinotu, dovoljno su širok izbor iz podruma Vuglec Brega za najrazličitija jela.
Slično je i u susjedstvu, na Hršak Bregu, u vinariji Petrač. I tu su chardonnay, graševina te rizling bijeli trio za hladna predjela, ribu i bijelo meso, a ružičasti merlot prekrasno društvo toplim mesnim predjelima i prijelaz prema jelima od crvenog mesa. Ovo vino berbe 2010. nije prošlo na Zavodu za vinogradarstvo i vinarstvo kao rosé jer je navodno boja prejaka pa se službeno zove Merlot (rosé). A doista jaku boju imaju Petračevi crnjaci i nemaju problema s njom. Osim Karizme, fine mješavine cabernet sauvignona (70 posto) i merlota s mirisima crnog voća, tu je i čisti, odležani cabernet sauvignon iz 2008. S 13 posto alkohola nije prejak, ali je, zahvaljujući mirisima crnog ribizla, borovnice, suhih šljiva te vanilije i kokosa, raskošan.
Zagorje je voljom naših zakonodavaca dosad bilo u istoj vinogradarskoj podregiji s Međimurjem, a zajedno su i nakon ovogodišnjeg uvođenja zaštićene oznake izvornosti. Doista imaju slične klime, no vina im se prilično razlikuju.
Boris drenški nije bio prvi dobar zagorski vinar, ali prvi je fina zagorska vina pokazao svijetu. Osvojio je desetke medalja na glasovitom ocjenjivanju britanskog časopisa Decanter. Međunarodna priznanja danas osvajaju Vuglec Breg, Petrač, Bolfan Vinski Vrh, Đurinski…
Zagorski vinari doista se ne trebaju sramiti svojih vina, a proizvode sve tipove: pjenušce, lagana bijela aperitivna vina, moćne chardonnaye punog tijela, svježije crnjake za masna jela poput gulaša i one odležane, za bifteke te izvrsna slatka predikatna vina.