Tko o čemu, ja o gemištu. Ove užasno tople nedjelje, 28. srpnja 2013., ipak smo zaroštiljali. Nismo palili vatru, nismo ipak toliko ludi, nego smo na bačvu pod voćke iznijeli električni roštilj i na njega bacili malo piletine, bijelo meso i krilca, puno povrća – tikvice, luk i paradajz – i sav stari kruh koji smo imali u kuhinji. I što piti uz to? Gemišt.
Kopajući po podrumu našao sam dragi mi Štamparov pušipel 2011. i butelju furminta 2012. koju u slovenskom Podravlju radi vinarija Puklavec & Friends. I otvorio obje. Dok su se meso, povrće i kruh pekli, malo samo ih usporedili. Mlađi Slovenac, bio je punije, ali i grublje vino, dok je naš godinu dana zreliji Međimurec beskrajno lagano klizio niz grlo. Oba su imala one lijepe arome breskve, tipične za tu sortu, a Štamparov je malo mirisao i na marelicu. Uspio sam se obuzdati i vratio sam boce u hladnjak do početka ručka, a tada sam ih probao s Jamnicom. Kod samih vina pušipel mi je bio favorit, a u gemištu su mi oba bila odlična. Ta sorta može prikupiti alkohola, a naš nije prenabildan. Ima ugodnih 12,7 posto. Susjed kao da je pio steroide pa je nakupio 13,5. To je valjda dalo onu grubost, iako nije pekao u grlu. Ima fine kiseline, što je druga odlika sorte, a neophodno je i za dobar gembač. Pobjednika, dakle, nema. Bilo je 1 : 1 za nas koji smo ih pili.
I za kraj da podsjetimo: pušipel je međimursko ime za moslavac, srednjeeuropsku sortu koja, vjerojatno potječe iz Moslavine, no svojataju je mnogi. Slovenci je uglavnom zovu šipon, a furmint, ime koje su izabrali ovi Podravci, koristi se većinom u Mađarskoj gdje je obavezan sastojak slavnih Tokajaca. Pod tim ga imenom znaju i Nijemci te Austrijanci, no oni ga često zovu i mosler ili mosel. U rukama pravog vinara daje prekrasna ljetna lagana osvježavajuća vina, a dobar je i za predikate. Uživajte sad u suhim vinima od te sorte, bez obzira koje joj je ime navedeno na etiketi. U zdravlje…
Vino.hr online vinoteka