Predodređena za medalje, tako je najlakše opisati vina Roberta Terzola, vinara iz Nove Vasi pokraj Poreča, koji je ove godine proglašen dvostrukim prvakom Vinistre. Titule je osvojio u kategorijama mlade malvazije i mladog terana, koje su mnogima i najvažnije jer se vina prošlogodišnje berbe uglavnom najbolje prodaju.
- Ne čuvamo vina. Prodajemo ih godinu za godinu, najviše ljeti, zato radimo lagana i svježa vina, a u boce ih punimo oko 1. svibnja. Ne žurimo jer što se dulje stabilizira, to je poslije manje problema – priča Roberto. Studirao je i diplomirao ekonomiju, pa potom i vinarstvo na Poljoprivrednom institutu u Poreču. No s vinom se druži odavno, uz očeve roditelje.
- Uvijek sam znao što se događa s vinom, no studirajući enologiju, naučio sam i zašto – smije se Roberto, koji je s ocem Sergijem 1996. preuzeo obiteljski podrum.
- Bio je pun velikih drvenih bačava, a danas rabimo samo inoks. To odgovara tipu vina koji želimo. U inoksu se jednostavnije kontrolira odležavanje vina, a puno je lakše održavati higijenu nego u drvetu – pojašnjava.
Ipak, često razmišlja o kupnji drvenih bačava.
- U inoksu se jače vidi utjecaj vremena na grožđe pa potom i vino. Koristeći drvo, dobio bih ujednačenija vina svake godine. Ne razmišljam o barriqueu (225 litara) nego o većim bačvama, od 500 ili 1000 litara, i to rabljenima. Takve bačve omogućuju mikrooksidaciju, a ne mijenjaju arome vina – priča Roberto.
Malvaziju njeguje na finom talogu, na neki svoj način. Tako vino dobija punoću, ali i dulje zadržava svježinu.
– Prvo je 24 sata maceriramo, dakle, sok držimo u posudi s bobicama. Promiješamo je dva, tri puta tijekom toga prvog dana. Potom prešamo, odvojimo mošt od presovine, a onaj fini talog, dakle kvasce, vratimo u posudu za fermentaciju. Nakon 15-16 dana vrenja ponovno odvajamo vino s grubog taloga, a fini mu vratimo. Tako je vino stabilnije – priča Roberto.
Crna vina, a osim terana rade i merlot, maceriraju dva tjedna i svaki dan tri puta miješaju vino kako bi se talog podigao s dna i kvasci “probudili”. Dosad su kupovali selekcionirane kvasce, a u berbi 2012. pustili su crna vina na fermentaciju s autohtonima, onima koji žive na kožici grožđa. No bilo je problema.
- Nakon deset dana dodali smo selekcionirane kvasce jer divlji ne vole fruktozu. Pojeli su glukozu i stali. Selekcionirani kvasci su proždrljiviji – smije se Roberto.
Osim terana, od crnih vina rade i merlot. Berba 2012. ima 13,5 posto alkohola i vrlo lijepu svježinu. Osjeti se da bi mu dobro pristajalo nekoliko mjeseci odležavanja u drvetu i zato Roberto vjerojatno razmišlja o nabavi “pravih” bačava. U prošlogodišnjoj su berbi napravili i prvi rose, od terana (80 posto) i merlota. Grožđe nježno prešaju da boja ne postane pretamna, a pravo je ljetno vino jer ima samo 12 posto alkohola.
- To vino ima dobar potencijal jer mu teran daje svježinu, a merlot finoću. Fino pristaje uz jela od plodova mora i školjaka – savjetuje Roberto Terzolo.
Obitelj Terzolo obrađuje 6,5 hektara vinograda. Planiraju se širiti do 10 hektara. Više vinograda ne žele jer, kažu, ne bi ih više sami mogli obrađivati. Najviše imaju malvazije, oko 70 posto, a ostale su sorte teran, merlot i žuti muškat. Vinogradi su im na četiri lokacije. Najmlađi su posađeni prije sedam godina, a najstarije loze prije 55. Obnavljaju ih postupno. Vole stare čokote koji imaju svoj bioritam, manje rode, ali kvaliteta im je ujednačenija. Svi su položaji najviše 500 metara od podruma pa se grožđe nakon berbe puno ne “maltretira”.
Pune 20.000 boca na godinu i, tvrde, ne treba im veliko tržište. Većinu prodaju u Istri, ponešto u Zagrebu, a s berbom 2009. počeli su izvoziti teran u SAD. Ne inzistiraju na izvozu jer je poprilično kompliciran i treba skupiti puno različitih dokumenata.