Hoćemo li uz čobanac piti istarsko vino, a uz žgvacet slavonsko? I pritom ne uvrijediti kuhare Slavonce i njihove kolege Istrane koji pripremaju te specijalitete hrvatskih regija. Hoćemo, jer su genetičari dokazali da su frankovka, koja je odlična pratnja čobancu – jelu iz kotlića od nekoliko vrsta mesa, te borgonja, vino koje izvrsno pristaje istarskom “gulašu”, zapravo ista sorta.
Dugo se vjerovalo kako je borgonja zapravo gamay, francuska sorta od koje se u Beaujolaisu, najjužnijem dijelu francuske regije Burgundije, radilo najpoznatije mlado vino na svijetu.
Beaujolais Nouveau poseban je po karbonskoj maceraciji. Cijele bobice grožđa stavljaju se u posudu od nehrđajućeg čelika napunjenu ugljičnim dioksidom. Fermentacija počinje u bobicama koje pucaju i izlijevaju sok. Tek tad slijedi uobičajeno prešanje i kratko odležavanje u bačvama. Mladi Beaujolais puni se u boce te trećeg četvrtka u studenom istodobno stiže u trgovine i restorane u svim zemljama svijeta. Prvo u Japan, gdje dan prvo i počinje. I kod nas je bilo pokušaja proizvodnje borgonje karbonskom maceracijom, no kupci ih baš nisu prihvatili. Neki naši stručnjaci kao da su znali da borgonja nije gamay, a prije više desetljeća za tu su tehnologiju preporučivali portugizac, pa čak i plavac mali.
Frankovka se tako nikad nije radila. Riječ je o klasično proizvedenom crnjaku, ali svježijih aroma i okusa od onih uz more. Nastala je spontanim križanjem francuske i slabije njemačke sorte. Najviše je ima u njemačkom WÜrttembergu, gdje je zovu blauer limberger, u austrijskom Gradišću ili Burgenlandu (blaufränkisch – na slici desno), oko Bergama u Italiji (franconia) i Metlike u Sloveniji (modra frankinja). U Gradišću od nje rade doista vlika vina.
U nas se uzgaja širom Slavonije i Podunavlja, a u manjim količinama i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Borgonjom su u Istri obnavljali vinograde uništene filokserom krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Postoje vjerovanja da je tu sortu u 3. stoljeću rimski car Prob donio u Dalmaciju. Frankovku, pak, svojataju sve srednjoeuropske zemlje – od Njemačke do Srbije. Vina su rubinski crvena, a kad su svježa, u njima dominira okus “na zeleno”. U rukama dobrih vinara daje ponajbolja kontinentalna crvena vina. Treba pričekati da potpuno dozori i odnjegovati je u drvenim bačvama. Elegantnija su vina odležana u velikim bačvama nego u barriqueu (225 litara).
Otkriće da su frankovka i borgonja ista sorta otvara mogućnost za najdužu hrvatsku vinsku cestu, koja može krenuti iz Iloka, a završiti kraj Novigrada. Put dug gotovo 600 kilometara glavnu postaju mora imati u Feričancima, nedaleko od Kutjeva, ali s druge strane Papuka. Tamo se Feravino posvetilo proizvodnji crvenih vina, a frankovka im je dominantna sorta. Na tržištu još ima odležane frankovke iz 2006. koju je direktor Mladen Perak (na slici gore) lani opisao kao zrelu, sočnu i crnu poput Severine. Nove frankovke rade kao lakša i svježija vina pod bijelom etiketom Dika, a moćne i pune frankovke njegovane u drvetu imaju crnu etiketu Miraz. Slavonci, kaže Perak, u miraz daju ono što im je najvrednije. To je slučaj i s tim vinom. Frankovku rade i u obližnjoj Orahovici, čija je vinarija ipak poznatija po zelenom silvancu.
Na krajnjem istoku Hrvatske, u Iloku, frankovku vrijednu pozornosti počela je proizvoditi Poljoprivredna zadruga Trs, koju su osnovali Zlatko Bošnjak i Marijo Feletar, te od 2007. plasiraju vina pod zajedničkom etiketom. Po dobrim frankovkama poznati su i Iločki podrumi. Njihova Delicium mundi lakša je od Trsove. To je meko i podatno vino koje miriše na jagode i maline. Frankovku miješaju i s cabernet sauvignonom pa to vino nježnih tanina miriše na kupine.
U Moslavini finu frankovku ima Marko Miklaužić, a ona miriše po višnji. Frankovke ima i u bermetu samoborske obitelji Filipec – uz portugizac, kavčinu i zweigelt. A kad se već spominje zweigelt, valja reći i da su njegovi roditelji lovrijenac i frankovka.
Prve istarske frankovke, koju će ondje i dalje nazivati borgonjom, rade u okolici Poreča. Pune je Laguna i podrum Damjanić. Ta obitelj ima i vrlo starih, djedovih trsova. Oni daju samo 0,6 kilograma grožđa, no zato je vino bolje. Borgonja Damjanić (desno), odnjegovana u drvenim bačvicama, crno je vino primjereno svim godišnjim dobima i različitim jelima – od srdela s gradela do “zimskih” gulaša od divljači. Borgonju radi i obitelj Cosetto u Kašteliru između Novigrada i Višnjana.
Ime borgonja u Istri nosi i nekoliko konoba i restorana te prekrasna villa Borgonja u okolici Motovuna.
- Nazvali smo je po grožđu koje je uzgajao naš djed i ime nećemo mijenjati. Da smo u sjevernoj Hrvatskoj, bila bi to villa Frankovka – kaže vlasnik Željko Linc.