Malo me bilo strah ovog vina. Vrela godina teranu je mogla dati snagu, ali i oteti kiselinu. Prema očekivanju, dala je slast i punoću, ali vinar je očigledno bio spreman za teške uvjete. Ovaj teran istovremeno je zreo i mlad. Fino miriši po crnom voću, probijaju se iz njega prezrele višnje, a ostao je svjež i odlično je pristajao uz neku našu obiteljsku verziju francuskog krumpira pečenog na masti i začinjenog s podosta špeka. Dobar bi bio i uz biftek s roštilja, a prije samog ručka još sam razmišljao trebam li ga sačuvati za neki gulaš od divljači. Ma ne treba ga čuvati jer, puno sam to puta rekao, nikad mi nije bilo žao vina koja sam popio, samo onih koja nisam, a trebao sam. Vina će biti, ali nas neće biti da ih popijemo. Toplo preporučujem ovo vino. Pa čak i sad ljeti. Zasluženo je Terzolo dvostruki šampion Vinistre, s malvazijom i teranom. U zdravlje i u slast.