Takva je bila godina, sva su vina imala jaču boju, rekao je Ivan Marinclin, enolog Kutjeva, predstavljajući sivi pinot berbe 2012. Nije, tvrdi, u moštu bilo kožica grožđa kako bi se dobila ta ružićasto-bakrenasta boja, osim tijekom transporta od vinograda do preše. To je vino koje preporučuju uz hladne nareske, plodove mora, bijela mesa i bijelu ribe, a meni je najbolji uz rižota od “svega i svačega”, primjerice piletine, gljiva i povrća. Vino je “muško”, ima tijelo i snagu, ali i aromatično. Ne poput sauviognona, no dovoljno da ugodnim i nježnim aromama “pokrije” pa i zaokruži povrće.
Vrlo su fini bili “pravi” rosé, ružićasto vino od četiri sorte crnog grožđa koje je samo nekoliko sati bilo nakožicama pa nije povuklo sasvim tamnu boju, te kvalitetni chardonnay koji bi se ove godine mogao piti kao pravo ljetno vino. Ima poprilično alkohola koji lijepo ublažavaju kiseline, a i fina gorkoća smiruje alkoholnu slast. Zato vino ne izaziva žeđ, ali zove na novi gutljaj. Najljepši dio priče o ova tri mlada vina je cijena. Svaka će butelja u trgovinama stajati manje od 50 kuna.
Toliko je dosad u Vrutku koštala i butelja vrhunske kutjevačke graševine koja je iz berbe 2012. dala moćno vino čijih je 13,5 posto alkohola možda previše da bi se pila ljeti, ali bit će pravi izbor najesen, kad padne temperature pa i počne i potraga za jačom hranom.
Graševina de Gotho poprilično je skuplja, 80-85 kuna, no vrijedi. To je vino za posebne prilike. Pola je fermentiralo u drvenim bačvicama, pola u inoksu pa utjecaj drveta nije prejak, ali se osjeti. Osjeti se i zrelost jer je grožđe, u godini ekstremno ranih berbi, već sredinom kolovoza, brano u rujnu. Grožđe je s glasovitog položaja Hrnjevac, a vino mineralno, puno i snažno, čvrstog tijela, ali bez težine i s puno svježine. Tek treba vidjeti kako će se razvijati i hoće li, za godinu dana, ostaviti bolji dojam od izvrsnog chardonnaya de Gotho aureus berbe 2011. Jako je to vino. s 14,1 posto alkohola. Grožđe je iz drugog slavnog vinograda u Vetovu, a loze su zrele, stare 25 godina, što je, uz smanjeni prinos i pravilno postupanje u podrumu, jamstvo punoće i kompleksnosti vina koje traži i dulje sazrijevanje, ali zato može popriličan broj godina i lijepo “stariti”.
- Beremo četiri tone po hektaru i takva je proizvodnja neisplativa, ako se gleda financijska računica. Ponekad je treba zaboraviti, posebno kad je roba “stani-pani”, poput ove, – ponosno je rekao enolog Ivan Marinclin.
Uz njega je o prošlogodišnjoj berbi brinuo i novi savjetnik Kutjeva Iztok Klenar, dugogodišnji glavni enolog i član uprave veliko slovenske vinarije Vina Koper. Klenar je lani s vlasnikom Kutjeva Enverom Moralićem osnovao zajedničku tvrtku koja upravlja Moralićevom vinarijom Brič na hrvatsko slovenskoj granici kraj Momjana u Istri. Kako Moralić ima vinariju Božjakovina kraj Zagreba, a njegovo je Kutjevo vlasnik Đakovačkih vina, suradnja s Briča očigledno se širi na ostale vinarije ovog poduzetnika koji se obogatio u međunarodnom petrokemijskom biznisu.