Uz biftek preliven redukcijom balzamičkog octa odlično je pristajao elegantni Korlat merlot 2007., a uz srnetinu u umaku od višanja polusuhi cabernet sauvignon iste berbe. Čokoladni mousse lijepo se združio sa syrahom 2008. Tih vina u prodaji više nema, osim ako koja boca iz 2008. nije negdje zaostala na policama. Sad se pije 2009. Sve tri berbe predstavili su malom društvu prije desetak dana u Badelu 1862, u čijem je sklopu vinarija Benkovac, i oduševili uzvanike.
Projekt Korlat jedna je od najljepših i najzaokruženijih vinskih priča u Hrvatskoj. Počela je 2004. krčenjem makije na pustopoljini pokraj Benkovca. Očistili su 103 hektara i te i sljedeće godine posadili tri svjetske crne sorte. Već 2007. ubrali su nešto grožđa s tih mladih loza i godinu potom bojažljivo vina ponudili “ispod stola” prijateljima od kojih su htjeli čuti iskreni sud. Vina su oduševila sve koji su ih probali, samo je nekom favorit bio merlot, drugome syrah, a trećemu cabernet sauvignon. Točili su se iz boca na kojima nije bilo etiketa, samo bijeli papir s isprintanim podacima o vinu. Ni kad su za Božić 2010. izašla na tržište, vina s Korlata nisu imala klasičnu etiketu. Godina berbe bila je otisnuta velikim brojkama na staklu, a ispod je pisalo Korlat. Pisale su sitnim slovima i sorte, no njih je lako prepoznati po boji. Merlot je plavi, syrah crveni, a cabernet sauvignon ljubičasti. Tako je lijepa vinogradarska priča, “podebljana” podjednako lijepom vinarskom, konačno i zaokružena odličnom pakovinom. Berbe 2007. napunjeno je 11.000 boca i danas se samo rijetki mogu pohvaliti da imaju još koju u arhivi. To je vino imalo dovoljno vremena za sazrijevanje, sve je školovano u novim bačvicama, a u butelje je napunjeno tek u listopadu 2010. Berba 2008. dala je 45.000 boca, a oko 70 posto vina bilo je u barriqueu. I ona je rasprodana, no možda se na policama još pronađe koja butelja. Pri kraju je i 2009., iz koje je vina bilo gotovo triput više nego 2008. godine.
– Ne možemo si više priuštiti da vino njegujemo tri godine. Tržište nas pritišće. Ne možemo ni sve držati u malim bačvama jer ih nemamo dovoljno. Iz berbe 2010. napravili smo samo 100.000 litara vina ove linije od 300 tona grožđa ubranog s Korlata pa tako želimo zadržati kvalitetu – objašnjava Dubravko Ćuk, glavni enolog i direktor vinskog sektora Badela 1862. Korlatu nedostaje još kušaonica u vinogradu, a nije napravljeno ni planirano navodnjavanje. Pitanje je, međutim, koliko ono nedostaje. Da su počeli navodnjavati lozu nakon sadnje, korijen ne bi sam tražio vlagu i “ukapao” se metrima u dubinu. Ostao bi pri površini i loza bi više rodila, no vino bi izgubilo mineralnost, onaj poseban okus koji daju samo škrta tla. Zato su, uostalom, najcjenjeniji vinogradarski položaji svijeta baš na škrtim, ponekad i surovim položajima.
Predstavljajući sve dosadašnje berbe s Korlata na usporednom kušanju, Badelovci su vrlo ugodno iznenadili i s rakijom. Lozovaču prekrasna mirisa ispekli su od grožđa s Korlata iz kojeg se sok iscijedio sam, dakle, bez prešanja. Ono što bi dalo još malo vina, dalo je finu žesticu.