Na brudet, na gredadu, na buzaru ili na žaru, filetiranu pa spremljenu u vinu i cijelu, friganu ili na lešo ribu nudi riječki buffet Na kantunu, smješten pokraj gradske tržnice. Ponose se uvijek svježom ribom iz vlastita ulova. Što je u mreži, to je na stolu. Zato se kao rijetko gdje nude trljice, pišmolji, inćuni i srdelice, ali i kovači, škarpine, kozice, škampi, školjke…
Svježu ribu, s koće na tanjur, nudi i konoba Fiume, također u blizini tržnice. Najbolje je to, kažu Riječani, mjesto za marendu. Riba je kvalitetna, a cijene prikladne za napaćeni hrvatski džep. Pristojne cijene, domaćinski ugođaj s karakterističnim crvenobijelim kariranim stolnjacima odlikuju u Trattoriju Riva’s u samom centru grada.
The best carpaccio and osso buco in the world – napisao je obožavatelj Cedric Gordier na Facebooku, a Giulia Boloty Di Pietro dodala kako je tamo vrlo dobro jela.
U ovoj je trattoriji predstavljena i škura pogača, jelo koje je turistička zajednica Rijeke priznala kao riječki gastrosuvenir.
Tijesto škure pogače spravljeno je sa crnilom sipe i maslinovim uljem, a nadjev sadrži sve sastojke iz mora.
Riječ je o pravom festivalu u svim komadićima, u svakom zalogaju, o jelu koje se topi u ustima i savršena je kombinacija najboljeg što Kvarner nudi – rekli su autori ovog jela Tanja Babić i Denis Zembo.
U Denisovom kuharskom umijeću najbolje se može uživati u njegovu restoranu Le Mandrać u Voloskom, ribarskom mjestu kraj Opatije. Autori portala topdestinacije.hr s neskrivenim su oduševljenjem pisali o njegovoj “novoj fritaji” sa škampima, vrganjima, pršutom i poširanim žumanjkom koja je začinjena “listićem” crnog tartufa te brancinu koji je kuhan na 65 stupnjeva u vrećici s marinadom od limunova soka i maslinova ulja. Služe ga s emulzijom od maslinova ulja, vlasca, limuna i mente. Podjednako su uživali u okusima i izgledu hrane, te u slanim jelima i slatkom, desertu od čokolade sa sladoledom od kruške i ružmarina s dodatkom frapea od bijele čokolade i mente.
Mandrać znači mala luka, a u toj su voloskoj lučici dva velika restorana. Drugi je Plavi podrum najbolje hrvatske sommelierke Daniele Kramarić. Morski pršut od tune na kremi od tartufa sa sorbetom od merlota, kapesante na kremi od jabuka s redukcijom grdobine i tartufima, rižot sa škampima na kremi od muškatne tikve s gusjim jetrima neki su od specijaliteta Plavog podruma koji se diči i škampijadom. U toj fešti od jedinstvenog raka slatkog mesa osamdesetim godinama prošlog stoljeća posvećen je koktel od škampa s crvenim paprom i narančom te grickalicama od pohane riže i čipsom od liganja. Tagliolini duginih boja sa škampima, breskvama i crnim tartufima su hommage devedesetima, a za 21. stoljeće priprema se ražnjić od škampa na kremi od jabuka i redukcije grdobine sa curcumom i gusjom jetrom. Evergrin su tri škampa na buzaru s palentom s koprivom i kukuruzom.
Još je veći evergrin ponuda glasovitog restorana Dopolavoro (poslije posla) na staroj cesti preko Učke. Izgradnja tunela nije mu pogodovala, no nije ga ni uništila. I dalje se priča o jelima od šumskih gljiva, divljih šparoga te janjetine, kozletine, teletine i teleće koljenice ispod čripnje, što bi u drugim krajevima Lijepe Naše rekli pod pekom. Pojam je i jelenji hrbat s borovnicama. Hrbat se posoli, popapri, pobrašni i poprži sa svih strana. Na toj masnoći propirja se korjenasto povrće, luk i češnjak te doda malo pirea od rajčica pa zalije vinom, prošekom i temeljcem od kostiju divljači. Sve se propasira i u taj umak se vrati hrbat. Kad omekša dodaju se borovnice i zgotovi jelo te posluži s njokima ili fužima.
I za kraj valja podsjetiti da Rijeka, odnosno Kastav u njenoj neposrednoj blizini, ima restoranj po kojem je i aktualna vlast dobila nadimak. Zakukurikali su u tamošnjem hotelu i restoranu Kukuriku i osvojili izbore. Možda su im pomogli teleći medaljoni gratinirani sirom briem s glazurom od povrća. Medaljoni se lagano zapeku u tavi te poslože na lim , pokriju komadićima sira te kratko zapeku u pećnici. Masnoći u kojoj su se pekli medaljoni doda se goveđeg temeljca, soli i papra te napravi umak kojim se zaliju medaljoni. Posluže se s mrkvom i tikvicama narezanima na ploške i kratko propirjanima na šećeru i malo maslaca. Pa tko ne bi kukurikao?
Većina neće o Rijeci razmišljati kao o gastronomskom središtu i pogriješit će, a još će manje gostiju poželjeti okupati se u tom gradu. I pogriješit će još i više. Prije dvije godine riječka Turistička zajednica napravila je odličan prospekt Riječke plaže u kojem se posebno ponose Pločama i Kostanjem koje nose i plavu zastavu kao dokaz čistog mora. Istočno od grada su plaže Križić, Sablićevo, Vila Olga, ex hotel Park, Glavanovo, Srebrena, Ružićevo i Grčevo, a zapadno počinju na Kantridi gdje je pet plaža: Brgudi, Igralište, Vila Nora, Ploče i Razbojna. Nakon bazena niz je većih i manjih plaža i uvala povezanih šetnicom. To su Skalete, Lungomare, Kostanj, Akademija, “S” zavoj, te Preluk, zadnja riječka plaža prema zapadu koja je zbog vjetra omiljena među surferima.
Kupanje u okolici Rijeke počinje u drugoj polovici proljeća, a u ovoj ludoj godini tko može jamčiti da i prije 1. svibnja neće biti dovoljno toplo.
Rijeka nema vinograda, no treba znati da su u okolici Bakra nekad radili Bakarsku vodicu kao ozbiljno vino. Danas je ona najjeftinija vodica gazirano vino, dakle punjeno pod pritiskom poput coca cole, a skuplje Bakarske vodice, kojima mjehurići nastaju drugom fermentacijom grožđanog šećera, rade se u Sloveniji.
Prava bakarska vodica proizvodila se do epidemije filoksere prije stotinjak godina postupkom poznatim kao méthode rurale. Hlađenjem i filtriranjem zaustavljalo se vrenje vina u posudama i boce su se punile tim bistrim djelomično prevrelim moštom koji je ponovno “zavrio” u bocama. Tom metodom radi se primjerice poznato talijansko pjenušavo vino Asti spumante i Europska unija priznala ju je 1989. kao jedan od tri osnovna načina proizvodnje pjenušaca. Za razliku od šampanjske metode kod koje je druga fermentacija u boci i charmat metode (druga fermentacija u taknovima) kod ruralne se nije dodavao tiražni liker, dakle svi su mjehurići nastali fermentacijom prirodnog šećera iz grožđa. Vodice su se radile od izvornih sorti beline, žumića, vrbića, verdića, gustošljena, branjkovca, muškata bijelog i, naravno, žlahtine.
Ta je sorta danas dominantna na Krku, posebice u Vrbniku. Daje lagana vina nježne arome, koja su posebno užitna za toplijih dana. Kvarnerski otoci, koji “gledaju” Rijeku, dali su nam i trojišćinu, crvenu sortu nepoznatog podrijetla koja se oduvijek uzgajala na Susku. Dobra je kao zobatica, često su je i sušili, a najčešće radili vino ružićaste boje tipa opol. Nekad su je miješali s izvornim sortama susac i suščan crni.
Alternativa otočnim vinima su, naravno, istarska. A o njima ne treba previše govoriti. Treba nazdraviti.