Naši su vinogradi stari između 30 i 60 godina. Zemlja na kojoj rastu posebna je, jako mineralna i njezin karakter pokušavamo prenijeti u bocu. Svoja vina opisujemo kao ljudske karaktere i prema tim karakterima dali smo nacrtati lica za etikete. To nisu stvarni ljudi, ali takva bi lica imali ljudi s osobinama naših vina. To je priča kojom nas je dočekao Eduard Tschepe, koji sa suprugom Stephanie Tschepe-Eselböck ima vinariju Gut Oggau u istoimenome mjestu u austrijskom Burgenlandu ili, po naški, Gradišću, južno od Beča.
Mladi je par kupio imanje 2007. i te su godine imali prvu berbu. Pristup u vinogradu i podrumu im je biodinamički, dakle bez umjetnih gnojiva i kemijskih zaštitnih sredstava. Imaju i međunarodni biodinamički certifikat Demeter. Prijašnji su vlasnici bili ambiciozni vinari no, nakon što su ostarjeli, prodavali su samo grožđe. Stephanie i Eduard odali su im priznanje nazvavši vina prema članovima njihove obitelji.
Tako se svježa vina, koja se piju do sljedeće berbe, zovu Theodora, Winifred i Atanasius. Prvo je bijela mješavina zelenog veltlinca i graševine, drugo ružičasta mješavina frankovke i zweigelta, a treće crna mješavina potonjih sorata koje su proslavile Burgenland. Ta vina najmlađa su generacija u izmišljenoj vinskoj obitelji.
– To su adolescenti koji ne znaju što će sa životom. Imaju odlične uvjete pa moramo jako paziti kako ih ‘odgojiti’, odnosno kad će biti berba – kaže Eduard.
Srednju generaciju čine zrela vina, Josephine, Wiltrude, njezin suprug Joschuari i njegova dva brata Timotheus i Emmeram. Timotheus je bijela mješavina zelenog veltlinca i bijelog pinota, pikantno vino koje je od pet do šest tjedana fermentiralo na kožicama. Emmeram je mirisavi traminac, iznimno mineralno vino, tipična mirisa za sorte, ali posebna okusa. Joschuari je pak crveno vino zrele dobi, čista frankovka koja gotovo dvije godine odležava u betonskom tanku i nakon punjenja u bocu može prilično odstajati. Wiltrude je bijelo slatko vino, a Josephine mješavina križanaca zweigelta i američkih loza koje ne treba prskati, koje kod nas zovu direktori ili tudumi. Tako i mirišu.
- Tim smo se vinogradom počeli koristiti 2011., no i prije su ga obrađivali biodinamički – rekao je Eduard. To je vino čisti eksperiment i kvalitetom je ispod ostalih. Zato su najzrelija vina sjajna. To su baka i djed, zovu se Mechthild i Bertholdi, i spremna su za dugo odležavanje. Mechthild je glava obitelji i majka vinarije Gut Oggau. Čvrsto stoji poput hrasta na oluji i drži se svojih principa. Takav je i odležani, zreli zeleni veltlinac kojem je dala ime. čovjek iz Burgenlanda, pun energije, ali i ljubavi prema unucima. Svestran je, mudar te iskusan i pun priča. Baš kao odležana frankovka koja nosi njegovo ime. Vina su to za najfiniju hranu ili vinske razgovore. Posjet ovoj vinariji bio je doista dojmljiv. Par je relativno mlad, no ne i bez iskustva. Eduard je radio u klasičnoj vinariji s modernom tehnologijom.
- Ovo je puno zanimljivije, izazovnije, a gotovo sve možemo napraviti sami. Iako imamo 14 hektara vinograda, prinos je mali, samo dvije tone grožđa po hektaru. Zato nam nisu trebale ni moderne preše. Imamo stare drvene, a dio grožđa prešamo nogama. Ne ja, nego supruga – smije se Eduard. Vina su im, nažalost, skupa. Stoje od 13 do 80 eura po butelji. Ali i vrijede.