Nakon stoljeća uvjeravanja da su teran i refošk ista sorta, stručnjaci su vidjeli da jedan trs ima gladak, a drugi dlakav list. Nazdravili su si, valjda, s oba vina ljubičaste boje, svježa i trpka koja se mogu dugo čuvati. U Ampelografskom atlasu, knjizi u kojoj je opisano 150 sorata vinove loze iz hrvatskih vinograda, o teranu i refošku pišu kao o istoj sorti. Pojašnjeno je i kako se teran sa zelenom peteljkom pod imenom refošk stoljećima sadio u Istri te kako postoje još dva varijeteta. Refošk ili teran s crvenom peteljkom ima manje bobice i vunastije naličje lista, a refošk veliki ima velike bobice i list golog naličja.
Na internetskoj stranici istrapedia.hr pojašnjavaju kako refošk ima crvenosmeđu peteljku, potječe iz crnomorskog bazena i uzgaja se u talijanskoj Furlaniji, slovenskom Krasu i hrvatskoj Istri. Za teran tvrde da je izvorna sorta koja je 1880. bila posađena u 90 posto istarskih vinograda. Dodaju da može imati grozd sa sitnim i krupnim bobicama te zelenom i crvenom peteljkom. Na internetskoj stranici udruge Vinistra tvrde da su to dvije sorte, ali nejasno opisuju razlike. Zato lijepo pišu o vinu od terana.
“Ima rubin-crvenu boju protkanu ljubičastim tonom. Aroma je voćna, fina, izražena i prepoznatljiva, a dominira miris maline. Kiseline i trpkost uklopljene su u visok ekstrakt. Zato je vino punog, robusnog okusa, ali istodobno je i ugodno sljubljeno. Teran ima i puno polifenola (tanina, antocijana), pa se smatra i ljekovitim”, pišu na vinistra.hr.
S ljekovitošću vina slaže se i Giorgio Clai, koji je zbog zdravlja ostavio biznis u Trstu i kraj Buja počeo raditi vino. On tu staru istarsku sortu naziva refoškom i u najboljim je godinama puni pod etiketom Brombolino, a inače miješa u svoj fini crnjak Ottocento bijeli.
Dvojbe su na najljepši način razriješili u vinariji Roxanich iz Kosinožića, između Poreča i Višnjana. U berbi 2005. punili su teran i teran re, kako su nazvali refošk. Od tada rade samo teran re. Pod tom etiketom je mješavina terana i refoška. I vino je odlično. A taži dobru pratnju u hrani.
Rastopiš mast, dodaš slanine narezane na štapiće i kad se ona zapeče, ubaciš luka. Puno luka. To je prava podloga za gulaš od veprovine kojem će najznačajniji začin biti crveno vino. Zapravo ljubičasto, jer za pripremu gulaša nema boljeg vina od refoška ili terana.
Prihvaćam riječi struke da su to dvije sorte, ali toliko su slične u čaši da nisam načisto prihvaćaju li to i sami vinari. Eto, i Rino Prelac, dragi mali vinar iz Momjana, na internetskoj stranici spominje teran, a u podrumu to odlično vino zove refošk. S njegovim refoškom uživali smo uz gulaš od veprića. Puno sam puta čuo kako je teran sorta hrvatske Istre, a refošk slovenski. I slovenci se bune oko imena. Grožđe je refošk, a vina su teran, tako tvrde na internetskim stranicama slovenskog VinaKras. Imaju šest mirnih terana različitih kvaliteta i crni pjenušac. Za sve kažu kako su napravljeni 100 posto od refoška. No, u Sežani u Krasu, kako Slovenci nazivaju taj krški kraj, imaju Konzorcij proizvođača terana. I posebna pravila proizvodnje.
- Kraški teran mora biti sa starijih loza i s malim prinosom. Grožđe se probire, a vino dozrijeva u drvenim bačvama većima od 500 litara – pojašnjava Edvin Širca iz Godnja čiji je teran među najbojljima u Krasu.
Konzorcijski terani označeni su trakicom i skuplji od ostalih. Ali odličnih terana ima i izvan Konzorcija. Obitelj Čotar iz Komenu ima male prinose i vino drži u drvenim bačvama, ali nije u Konzorciju.
– Ne treba mi nitko govoriti kakvo vino trebam raditi. Znam to i sam – kaže Branko Čotar, koji sa sinom Vasjom vodi posao. Vina drže u podrumu koji im je “sagradila” priroda. Kopajući temelje, “otvorila” im se krška špilja i sad drže vino u prostoru koji se prirodno hladi i vlaži. Doista ga samo drže u toj malo uređenoj jami jer im je vinarska filozofija “ništa ne diraj”. Ne upotrebljavaju enzime, ne kupuju kvasce nego koriste one izvorne, ne kontroliraju temperaturu fermentacije, ne filtriraju vino. Puštaju ga da se samo “napravi” i uživaju u njemu. Toliko da boce označavaju otiskom prsta. Brankov je na crnim vinima, Vasjin na bijelima.
Sličan podrum ukopan u krašku stijenu, te sličan teran ima i Edi Kante, Slovenac čiji su vinogradi u Italiji, iznad Trsta. On je slikar, pa su zidovi podruma ukrašeni njegovim djelima. Umjetnik je i u podrumu. Radi svježa i mineralna vina koja mogu vrlo dugo sazrijevati. Lani je ponosno nudio na kušanje teran iz 1991.
Tako staro vino teško će naći primjereno jelo, ali teran, hrvatski, slovenski ili talijanski, definitivno traži hranu. Osim divljači, dobro pristaju uz meso s roštilja, pršut, kobasice, pa čak i kulen. Tko ne vjeruje, neka proba.