Zovu ga sivi pinot, spada u bijele sorte grožđa, a boja zrelih bobica je blijedo plava do ružičasta. Ovisno o načinu proizvodnje, boja vina može biti žuto-zelena, slamnatožuta, pa čak i ružičasta. Neki tu boju maceriranog vina od sivog pinota nazivaju i narančastom. Zbog neobične boje macerirane sive pinote teško je prodati izvan uskoga kruga poznavatelja te sorte. Riječ je o izvanrednim vinima, koja pristaju mesnim jelima uz koja se inače piju lakši crnjaci. Teško je prodati i vrhunski sivi pinot uobičajene boje za bijela vina.
Prije četiri godine na predstavljanju berbe 2006. Belje je ponudilo i prekrasan sivi pinot. Tad još nije bio spreman za tržište, no oduševio je novinare. Danas se prodaje, i to pod etiketom vrhunskog vina, no sljedećih berbi nema. Tržište ga, kažu u Belju, nije prihvatilo.
Sivi pinot je među rijetkim sortama koje se sade od Podunavlja do Dalmacije. I svuda daje vrlo lijepe rezultate. Sortu vinogradari smatraju poprilično teškom za uzgoj kao, uostalom, sve pinote, no priznaju i da nagrađuje trud.
Grožđe je neutralnog okusa i mirisa, no vina mirišu na jabuke, kruške, grejp, nektarine, dinje… Dobro podnosi i odležavanje u malim bačvicama.
Sivi pinot rano dozrijeva i daje puno grožđa. Grozd je zbijen (lijevo), zbog čega su bobice često deformirane. Lako ga napada plijesan, posebice u vlažnim godinama. Za suhih jeseni ima i plemenite plijesni, pa daje izvrsna predikatna vina.
Ako se proizvodi maceracijom na bobicama, sivi pinot blagotvorno će djelovati na zdravlje poput crvenih vina. Zbog “crnog” podrijetla, a sivi pinot je prirodni mutant crnog pinota, u sjemenkama ima puno proantocijanidola. To su fenolni taninski spojevi koji će kod umjerenih pilaca smanjiti opasnost od arteroskleroze i infarkta.
U Burgundiji su sivi pinot sadili još u srednjem vijeku pod imenom fromenteau. U 13. stoljeću proširio se na Švicarsku, a 1375. posadili su ga i u Mađarskoj, na obalama Balatona. Do 19. stoljeća bio je vrlo popularan u Burgundiji i Champagnei, ali su ga iskrčili zbog malog uroda. Tad se proširio na sjevernije krajeve.
U Alsaceu (desno) sivi pinot je danas najzastupljenija sorta. Čak 14 posto vinograda posađeno je tom burgundijskom lozom. Uz rizling, traminac i muškate spada u tzv. plemenite elzaške sorte. Iz Alsacea su i ponajbolji sivi pinoti na svijetu, posebice oni odloženih berbi Vendange Tardive (kasna berba) ili Selection de Grains Nobles (izborna berba). pokazalo se to i jedne ljetne večeri u Samoboru.
Pila su se vina s vrha svijeta. Okupilo se 12 vinara i novinara te je svatko donio koje zrno zlata iz svoje arhive. Otvarali su se šampanjci, 20-godišnji rizlinzi, zrela južnoafrička, kalifornijska i australska crvena vina, klasici iz Piedmonta i supertoskanci, a “pao” je i glasoviti Chateau Margaux. Najbolji dojam ostavio je sivi pinot Marcela Deissa iz Alsacea.
Njegovi su vinogradi na najboljim elzaškim položajima, među ostalima i na Altenbergu de Bergheimu, Mambourgu i Schoenenbourgu. Deiss je biodinamičar, pa su mu vina odraz vinograda, a ne rada u podrumu. Dio puni kao mješavine sorti s pojedinih položaja i prodaje pod imenom vinograda (lijevo). U svakom od tih vina ima barem malo sivog pinota. Ta vina redovito osvajaju više od 90 bodova na listi do 100. Sortna vina, a Deiss posebno puni i traminac, muškat, rizling te bijeli pinot, “vrte” se oko 90 bodova. Sivi pinot 2006. puno je, raskošno i izbalansirano te, poput svih biodinamičkih kapljica, smirujuće i dostojanstveno vino.
Podjednako moćan sivi pinot ima i Damir Josić iz Zmajevca u Baranji – izborna berba 2007. Unatoč visokih 14,3 posto alkohola, to je poluslatko vino uglađeno i elegantno te odlično pristaje uz perad tamnog mesa ili teletinu, jela koja obično traže “crnjake”. Daje sivi pinot i više predikate od izborne berbe. Zagorska vinarija Vinski Vrh iz Hrašćine 2009. imala je i ledenu berbu. Fina vina od sivog pinota u Hrvatskoj rade i Enjingi, Krauthaker, Korak… Nova istarska vinarija Capo poduzetnika Danka Končara predstavila se sivim pinotom ružičaste boje. Fine sive pinote rade i u hladnomu Međimurju, Prigorju i Zagorju obitelji Cmrećnjak, Kos-Jurišić te vinarija Vinski Vrh. U Dalmaciji se prije gotovo 20 godina finim sivim pinotom predstavio i Ante Grabovac (desno) iz Prološca kraj Imotskog. Danas mu je ta sorta dio jedinoga dalmatinskoga bijelog pjenušca u kojem su još chardonnay i bijeli pinot.
I u mirnim vinima mnogi hrvatski vinari miješaju sivi pinot s drugim sortama. U glasovitom Enjingijevu svjetskom prvaku Venju “sivac” se druži s tramincem, sauvignonom, graševinom i rizlingom, a ima ga i u podjednako slavnom Ottocentu bijelom koji radi Giorgio Clai iz Krasice kraj Buja. U tom vinu malvazija daje složenost i lokalni “štih”, sauvignon eleganciju, a sivi pinot kralježnicu, odnosno snagu.
Vino.hr online vinoteka