U 90 posto vina su pesticidi, rezultat je istraživanja francuskog laboratorija EXCELL koji je ispitao ima li tragova “kemije” koja se koristi tijekom uzgoja grožđa u 300 vina berbi 2009. i 2010. iz regija Bordoeaux, Rhone, Madiran i Gaillac. Tražilo se 50 štetnih spojeva, a neka su vina sadržavala njih devet. Najviše je bilo fungicida koji sprečavaju truljenje. Njima se vinogradi prskaju u pravilu pred kraj zriobe grožđa.
- Količine kemijskih sredstava u vinu bile su male i ne bi trebale biti opasne za zdravlje. Ne zna se, međutim, kako djeluju kad se akumuliraju u ljudskom organizmu tijekom duljeg perioda ni šteti li i koliko kombinacija tih otrova – rekao je voditelj istraživanja Pascal Chatonnet. Povod za istraživanje bio je francuski plan da se do 2018. prepolovi uporaba pesticida. A najviše ih se koristi baš u vinogradima. Oni zauzimaju samo tri posto ukupnih francuskih poljoprivrednih površina, a tretiraju se s 20 posto svih potrošenih zaštitnih sredstava i čak 80 posto fungicida.
- Neki od njih raspadnu se tijekom fermentacije, ali ne znamo što nastaje od njih i kako se te molekule poslije spajaju. Problem je što ih ljudi unose pijući vino, no još je veći s radnicima u vinogradu – rekao je Chatonnet podsjećajući da je prošle godine francuska vlada potvrdila kako su neki vinogradarski radnici oboljeli od Parkinsonove bolesti baš zbog pesticida.
Najveći je problem, međutim, što pesticidi truju tlo i procjeđuju se u podzemlje gdje su rezerve pitke vode.
Teško je povjerovati da se u Hrvatskoj kemijska zaštitna sredstva i mineralna gnojiva, koja također štete okolišu, u masovnoj proizvodnji grožđa koriste manje nego u Francuskoj. Iznimka su ekološki vinari.
U Hrvatskoj je samo 614 hektara ekoloških vinograda, što je manje od dva posto ukupnih površina zasađenih vinovom lozom. Enjingi, Kabola, Kozlović, PZ Svirče neki su poznati vinari koji se diče hrvatskim ekoznakom. Pravi broj je, srećom, puno veći. Među njima su svi koji dugo maceriraju bijela vina ili koriste amfore, dakle, Tomac, Šember, Roxanich… U tim vinogradima loza se štiti samo sredstvima na bazi sumpora i bakra, a i njih se rabi što manje. Nema ni mineralnih gnojiva, nego se tlo prihranjuje stajskim gnojem, sijanjem određenih trava koje će ga oplemeniti, pa i gradnjom nastambi za kukce koji će braniti lozu od nametnika. U svijetu se ekovinogradarstvom i vinarstvom bave najslavniji podrumi poput burgundskog Domaine de la Romanee Conti. Ekoproizvodnju je najlakše i uvesti na najboljim vinogradarskim položajima jer su tamo tlo i klima toliko dobri da ne traže “kemijsku” pomoć. Zato se može vjerovati i da su vina s Dingača i Postupa južnih obronaka Hvara ili Brača ekološka. Najpoznatiji hrvatski ekovinar, štoviše biodinamičar, a to je korak više, je Miljenko Grgić, koji u Kaliforniji ima prilično slavnu vinariju Grgich&Hills. Kod nas certifikat o biodinamičkoj proizvodnji upravo “lovi” odlična zagorska vinarija Bolfan Vinski Vrh.
Pozdrav,
nema puno štetnijih fungicida od bakra(teški metal), znam da je Njemačka svojevremeno zabranila njegovu upotrebu, međutim nekorištenjem sredstava ba bazi bakra u zimskom i prvom proljetnom prskanju pojavile su se neke bolesti na čokotu i rozgvi pa se od zabrane odustalo. Sad se strogo ograničava i kontrolira njegovu upotrebu.
Srećom danas ima već dovoljno kvalitetnih sorata koje treba jednom ili dvaput špricati fungicidima na bazi bakra i sumporom jer su otporne na glavne bolesti vinove loze. Te sorte nisu produkt gmo tehnologije već cjeloživotnog rasadničarskog rada uglednih znanstvenika s poznatih europskih vinogradarskih instituta. Najbolje rezultate postigli su Nijemci, ali i drugi imaju zapaženih uspjeha. Pojedini naši vinogradari uzgajaju ih već niz godina a i vina tih sorata imaju sve više štovatelja.
Posebno se kvalitetom ističe crno vino sorte regent, koje na slijepim kušanjima često zna nadmašiti i spätburgundere.
Nadam se da Vam ne smeta ovaj komentar.