Nema neiskorištene zemlje kod nas. Gdje je god bilo mjesta, ‘ubodena’ je loza ili maslina, ponosno govori o poljoprivredi u Nadinu vinar Željko Vrsaljko, koji je svome mjestu, poznatom po ekološkoj poljoprivredi, ove godine donio prvu međunarodnu zlatnu medalju. Nadinska rana, mješavina syraha i merlota, “pozlatila” se na ocjenjivanju Muvina u Prešovu u Slovačkoj.
– Iznenadilo me, naravno. Posebno zato što je bilo i najbolje ocijenjeno hrvatsko vino tamo. Dobili smo više bodova nego slavni Zlatan Plavac Grand Cru Zlatana Plenkovića koji je triput skuplji – kaže Vrsaljko.
Nadinska rana ime je dobila po burnoj povijesti mjesta koje je naseljeno 200 godina prije Krista. Smješteno je na brežuljku s kojeg se vide Pag, zadarski otoci, a u bistrim noćima čak i svjetla Italije te Vransko jezero. Zato je svaka vojska, a u ovim su se krajevima često izmjenjivale, htjela osvojiti Nadin kako bi kontrolirala Ravne kotare. I svaka je rušila selo, stvarala rane kojima je Vrsaljko posvetio svoje vino koje odlično pristaje uz janjetinu ispod peke, meso s gradela, pa i jednostavnije pripremljenu divljač. Za pašticade i slična jela u slađim umacima Vrsaljko ima finu mješavinu triju sorti; uz one iz Rane, tu je i cabernet sauvignon, a ljutkasti syrah s osvježavajućim kiselinama fina je pratnja pečenjima od mesa tamnije peradi. U vinoteci Dobra vina Nadinska rana, koja je vrhunsko vino, stoji 75 kuna, a preostala dva kvalitetna vina desetak kuna su jeftinija. To je odličan omjer cijene i kakvoće.
Vrsaljko je 2005. počeo saditi vinograde i do 2010. zasadio je oko 20.000 trsova. Najviše je syraha, a slijede merlot i cabernet sauvignon. Od potonje je sorte ove godine napravio i sortno vino. Kušali smo ga iz vinifikatora, još je pomalo radilo, no pokazalo je izniman potencijal. Kad svi vinogradi sazriju te kad vinariju opremi s više drvenih bačava, Vrsaljko planira raditi vina od svih triju sorti posebno te jednu ili dvije mješavine sorti. Na prodaju se zasad ne žali, a ove zime, vjeruje, obnovit će u tradicijskom duhu staro obiteljsko gospodarstvo pokraj vinarije i u njemu primati goste za koje će urediti i nekoliko soba. Nadinski su vinari u biznis krenuli od temelja. Posadili su vinograde čekajući njihov rod, osposobljavali vinarije, a “šminku”, odnosno turizam, ostavili za kraj. Takav put ima i Šime Škaulj, drugi nadinski vinar koji se pročuo po odličnom cabernet sauvignonu, a ima i syrah, merlot, crnu mješavinu Tomislav te bijelo vino maraštinu. U tu se sortu, koju zovu i rukatac, uzda i Vrsaljko. Posadio ju je njegov brat i radit će je zajedno.
- Zasad gledamo što s maraštinom radi vinar Mladen Anić iz obližnjeg Smilčića i učimo – priča Vrsaljko.
On i Škaulj te još deset vinogradara, koji zasad ne pune butelje, nego prodaju grožđe ili vino drugima, imaju 80 hektara vinograda s ekološkim certifikatom od 2010.
- Oduvijek smo radili ekološki jer su tlo i klima takvi da posebne intervencije ne trebaju. Sad smo to samo službeno potvrdili – zaključuje priču Željko Vrsaljko.
A u Nadinu, na 360 hektara između Polače i Škabrnje, može se učiti povijest sadnje vinograda. Redovi su dugi više kilometara, a mladi se trsovi izmjenjuju sa 70-godišnjacima i lijepo se vidi kako se u kojem desetljeću sadilo. To je najveći vinograd crnoga grožđa u Hrvatskoj, a među najstarijim grožđem dominiraju grmoliki čokoti grenachea i carignana.
Prije 40 godina tu je prvi put posađen syrah. Tad je to bila plantažna sadnja, na stupovima. Posljednjih pet godina krče se sorte poput plavine, koje su davale puno grožđa slabije kvalitete. Zamjenjuju ih syrahom, cabernet sauvignonom i merlotom. S obzirom na puno sunca i vjetra, vinograde je lako ekološki obrađivati jer je dovoljna zaštita prirodnim sredstvima dva-tri puta na godinu.