Najpoznatije originalno francusko vino. Godina proizvodnje: 1957. Cijena: 250.000 kn. Napomena: Isto takvo vino iz 1961. u Parizu prodano je za 220.000 kn.
To je sadržaj oglasa objavljenog na Njuškalu 10. rujna koji je u mjesec dana pročitalo gotovo 3700 ljudi. Privukla ih je, vjerojatno, cijena koja je otprilike 140 puta veća od realne. Prodavač je vino nazvao samo Chateau ne shvaćajući kako to na francuskom znači dvorac i(li) vinski podrum pa takvih vina ima na tisuće, a ono što piše iza te riječi je pravo “ime i prezime” vina.
U ovom slučaju riječ je o dobrom burgundskom vinu podruma Louis Latour Château Corton Grancey, koji ima vinograde na ponajboljim položajima (grand cru i premieur cru). Njihova butelja, riječ je o crnom pinotu, u internetskim vinotekama s porezima stoji od 35 do 70 eura. Riječ je o berbama nakon 2000. koje se redovito prodaju. Arhivska vina skuplja su. Berba 1955. stoji oko 200, a 1962. ravno 300 eura. Teško je saznati zašto je vlasnik toliko precijenio vino jer se na telefon javio čovjek rekavši kako ne zna o vinu puno i da zovemo drugi broj, a taj broj nije u funkciji.
Vlasnici su vjerojatno pobrkali ovo vino sa Château Latourom (desno), bordoškim podrumom čija su vina na dobrotvornim dražbama kupci plaćali i više desetaka tisuća eura. U redovitoj prodaji butelje Château Latoura iz 1957. posljednjih su pet godina stajale između 400 i 750 eura. Ta berba ocijenjena je vrlo dobrom u bordoškoj općini Pauillac, gdje je Château Latour. I u Burgundiji je to bila dobra berba, no problem je što burgundska crvena vina nisu dugovječna poput bordoških i ona iz 1957. “prošla su svoje”. Zato će Corton Grancey teško pronaći kupca po bilo kojoj cijeni.
Ovako stara vina u bogatim državama kupuju kolekcionari ili investitori koji računaju kako će vrijednost rasti. Oni bi kupili bordoški Latour, no burgundski više ne. Kod nas se arhivska vina traže uglavnom kao darovi za okrugle rođendane ili obljetnice braka. Službene ponude starih stranih vina nema, ali na Njuškalu se može naletjeti i na velika vina po primjerenoj cijeni.
Sommelier iz Dubrovnika prodaje 24 boce za 25.000 kuna (lijevo). To izgleda puno, no u zbirci je bordoški Château Pétrus iz 1978. jedno od najskupljih vina svijeta. U Pomerolu, gdje je Pétrus, berba 1978. bila je vrlo dobra. Vino je u punoj snazi i tržišno vrijedi oko 20.000 kuna.
- Supruga i kći rođene su u proljeće na isti dan pa smo jednu bocu tog Pétrusa otvorili. Bio je izvanredan – rekao je vlasnik zbirke od gotovo 6000 boca koju je odlučio “pročistiti” jer vina više nema gdje skladištiti.
U paketu s Petrusom prodaje i odlična vina slavne španjolske vinarije Vega sicilia te kalifornijskih Silver Oak i Quintessa. Takva kolekcionarska vina mogu se, naravno, poslužiti uz hranu. Sva spomenuta u ovoj priči pristaju, primjerice, uz biftek, no to bi bila šteta. Riječ je o vinima koja i profesionalci rijetko piju, pa tko si može priuštiti neku od spomenutih butelja, treba dobro izabrati društvo i trenutak za “odstrel”.
Što se tiče hrvatskih vina, velike arhive imaju najveće vinarije Kutjevo, Belje (desno), Iločki podrumi, Badel 1962… Nema, nažalost, vina otprije 1945. jer su tijekom Drugoga svjetskog rata i odmah nakon njega vojske poharale podrume. Arhivska vina mogu se i kupiti u tim vinarijama, a cijene su od 100-tinjak pa do više od 1000 kuna.
Nije svako vino spremno godinama ili desetljećima ležati u podrumu i biti sve bolje. Više od 80 posto vina treba popiti u godini nakon berbe, 15 posto može izdržati pet godina a da ne izgubi kvalitetu, a još tri posto ponajboljih vina lijepo će stariti cijelo desetljeće. Preostala dva posto vina čine ona koja doista trebaju vremena da sasvim sazriju i u boci razviju najljepše, tercijarne arome te vina koja su već u vinogradu vinari pripremili za arhivu u kojoj će ležati 30, 50 ili više godina.
Ideja na prvi pogled nije loša, no dosadašnja iskustva pokazala su mi da većina tih vina u glavi i dijelovima probavnog sustava izaziva posljedice koje bih pod svaku cijenu htio izbjeći. Ponavljam, većina, jer sam naletio na nekoliko takvih vinara koji paze što rade i imaju doista fina vina. Uostalom, trenutno i pijem portugizac iz rinfuze te zeleni silvanac iz rinfuze. No litru sam platio malo više, 20 kuna.
A da vinski znalac vašeg kalibra posjeti dvadesetak ponuđača na njuškalu i proba vina koja se nude po cijeni od 10 do 15 kuna. Bilo bi zanimljivo pročitati dojmove.