Sokol je muškatna sorta, nešto između sauvignona i žutog muškata, sudeći prema vinu Zvonka Severa iz Klanjca koji proizvede 60-ak litara na godinu, rekao je Tomislav Bolfan, vlasnik vinarije Bolfan Vinski Vrh, kušajući staru zagorsku sortu nakon što je 500 trsova posadio u prekrasnom vinogradu pokraj Hrašćine.
- Lani je vino od sokola napravio i Agronomski fakultet, no u vreloj godini izgubilo je te muškatne arome. Trebalo ga je ranije brati – upozorio je Bolfan dodajući kako je vino oduševilo i Edija Maletića sa Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo zagrebačke Agronomije.
– To je visoko rangirana sorta po kvaliteti – prenio je Bolfan Maletićev dojam o gotovo izumrloj sorti.
Na fakultetskom pokušalištu u Jazbini u Zagrebu stručnjaci su razmnožili 1400 trsova sokola. Bolfan je posadio 500 u vinogorju Zlatar, Josip Grozaj 200 u Krapinskim Toplicama, a Društvo vinogradara, vinara i prijatelja dobrog vina posadilo je 700 trsova u Klanjcu. Tako će se vidjeti kako se sorta ponaša u različitim dijelovima Hrvatskog zagorja. U Klanjcu doista ne bi trebala imati problema jer je, vjerojatno, dobila i ime prema tamošnjem vinogradarskom položaju.
Vinograd iznad Klanjca, pučki zvan Sokol, spominje se 1686. u zapisu tamošnjega franjevačkog samostana. Prije stotinjak godina franjevci su pisali kako vino Sokol i u lošim godinama vrijedi puno više od ostalih:
- Vino je ove godine ispod svake cijene. Dobro bijelo vino sortirano ne premašuje 14 novčića po litri, dočim se obična prodaju po 8 do 12 novčića. Uza svu jeftinoću, ipak je samostan prodao Sokol po 28 novčića. Nevjerojatno, ali istinito – stoji u zapisu iz 1909.
Prema dokumentima, radili su franjevci vino Sokol do 1934. Prema sjećanju starijih stanovnika Klanjca, radili su ga do kraja Drugoga svjetskog rata. Nova vlast oduzela im je većinu vinograda i podijelila “zaslužnijima” koji, kako pišu članovi Društva vinogradara, vinara i prijatelja dobrog vina, nisu prepoznali vrijednost darovanih nasada i većina je parcele prodala ili zapustila. Tako je nestao i sokol. Ne sasvim. Dugogodišnji upravitelj samostana, pater Velimir Tomašković, cijepio je nekoliko trsova sokola, a ostalo ih je i u vinogradima obitelji Fink i Trajbar. Klanječki vinar Zvonko Sever s tih je čokota razmnožio oko 300 komada i napravio prvi novi vinograd sokola te prvo vino.
A samo na sokolu ne misli ostati Tomislav Bolfan, veliki zaljubljenik u zagorske vinograde koji ljubav pokazuje na najbolji način – proizvodnjom izvrsnih vina.
– Plan je posaditi pola hektara sokola i hektar ostalih zagorskih sorti, krapinske i desinićke beline. To grožđe nema puno sladora, pa vino ne može imati puno alkohola, ali lijepo miriše po voću i može biti izvrsna sirovina za pjenušac. Posebno ako se chardonnayu doda 30 posto mješavine tih sorti. A one same mogu dati i odlično ljetno, lagano vino s 11-11,5 posto alkohola te mirisom po zelenim jabukama i citrusima. To će biti Vino zagorskih brega – najavljuje Bolfan.
Krapinsko-zagorska županija financira projekt “Revitalizacija i zaštita autohtonih sorata vinove loze Hrvatskog zagorja” na čijem je početku, 2006. godine, označeno 60-ak trsova od 26 starih sorti. Posađene su u pokusnom vinogradu Josipa Grozaja u Donjoj Pačetini pokraj Svetoga Križa Začretja. Iz tog je vinograda i vino od sokola koje su kušali nakon sadnje vinograda.
Zagorski casanova ime je kojim su nazvali belu belinu veliku, zagorsku sortu za koju su DNK analize pokazale da je roditelj više od 70 sorti. Među ostalima i chardonnayu, najpopularnijoj bijeloj vinskoj sorti svijeta. Drugi chardonnayev roditelj je crni pinot. A roditelji bele beline velike su moslavac (zovu ga još i šipon, pušipel ili furmint) te dosad neevidentirana zagorska sorta koju su istraživači popularno nazvali začretska belina.
Posebno mi je drago zbog Sokola i molim Vas recite di se ga može naručiti
Pozdrav Željko Žnidarec