Hvala lošoj berbi 2010. na dobrom roséu. Zdravko Jakobović, Zagrepčanin koji u prekrasnom podrumu ispod kuće u Šestinama radi vino od grožđa iz svojih vinograda u Brodskom Stupniku (ili Brodskostupničanin koji od grožđa iz svog tamošnjeg vuinograda radi vino u podrumu u Zagrebu) nije bio zadovoljan cabernet sauvignonom. S enolozima- savjetnicima iz tvrtke Vinolab, danas je to šarmantna Ivona Đipalo (na slici s Jakobovićem), odlučio je zaboraviti na crnjake u buteljama. Dio je preradio u crno vino i napunio u bag-in-box, a od preostalog grožđa napravio je rosé. I to fini. suhi, nježni rosé s 12,9 posto alkohola koji je prekrasno pristajao uz carpaccio od dimljene pastrve. Od tog istog roséa Jakobović je napravio i pjenušac. Bez velikih ambicija, kaže, samo da počasti goste u podrumu, no ne skriva ponos kad vidi da tig osti u njegovu “šampusu” uživaju.
Nakon ružićastog upoznavanja s 2010., uslijedilo je kušanje 2011. Namjerno sam izbjegao paralelu “crne 2011.” jer to bi moglo značiti da s njom nešto nije u redu. A u bačvama u kojima mlado vino zrije sve je u redu. Posebno u bačvici s merlotom. Gusto i voćno vino s 14 posto alkohola već se početkom veljače, dakle četiri mjeseca nakon berbe, može piti, a 6 grama kiselina po litri jamči da će ostati svježe i nakon dvije-tri godine. Fino vino, sa sličnim alkoholima i kiselinama je i mješavina cabernet sauvignona i cabernet franca. Ima i ugodne tanine pa će i dulje lijepo putovati kroz vrijeme. Još treba vidjeti što će biti sa syrahom. Taničan je, kiseline ima, snagu ima, a divlji je. Kad se smiri…
Zdravko Jakobović radi samo crvena vina i to oko 18.000 litara na godinu. Otprilike petinu plasira u nekoliko zagrebačkih restorana, a 80 posto izvozi u Rusiju. Ima u rodu 5,5 hektara vinograda zasađenih spomenutim sortama 2003., a ove će mugodine još hektar ući u rod. Radi samo jedno vino. Svaku sortu vinificira posebno, pa ih prije punjenja u bocu smiješa. Ne bavi se, kaž, vinima zbog zarade, no drago mu je što sva vina proda.