Vitez Sansigot sa štitonošom Sušićem za kralja Debejana osvajao je zemlje Kameninu i Brajdicu. Lijepa bi se priča mogla ispričati s ovim izmišljenim junacima i zemljama koji nose imena pet crvenih sorti grožđa s otoka Krka od kojih Poljoprivredna zadruga Vrbnik radi novi ružičasti pjenušac Valomet Rosé.
Valomet je “stari”, dobro poznati pjenušac od žlahtine. Odležao je gotovo dvije godine na kvascima, poprilično je zrelog okusa i lijepo pristaje uz ribu, bijelo meso ili tjesteninu s bijelim umacima, pa čak i s povrćem manje intenzivnog okusa. Ne dodaju mu ekspedicioni liker, što je uobičajeni postupak u proizvodnji pjenušaca kojim se regulira slatkoća, pa nosi oznaku ekstra brut, odnosno sasvim suh, bez grama neprovrelog šećera. Punoću postižu rabeći normalno vino kao bazu koja drugom fermentacijom u boci dobiva mjehuriće. Većini ostalih proizvođača, ponajprije onima u Champagnei, bazno vino je sasvim nepitko i tek dodatkom likera postaje ukusno. Tako pjenušci i šampanjci dobivaju karakteristične arome za koje je u bijelom Valometu zaslužna sorta. Poput mirnih vina od žlahtine, bijeli Valomet miriše po pokošenoj mediteranskoj livadi, cvijeću te pomalo po egzotičnom voću. Okus završava lijepom gorčinom, karakterističnom za žlahtinu i slabijom nego, primjerice, kod graševine.
Valomet Rosé lakši je od bijelog, ponajprije zato što je prva “runda”, predstavljena krajem studenog na Međunarodnom festivalu vina i gastronomije u zagrebačkom hotelu The Regent Esplanade, samo godinu dana odležala na kvascima.
To je, zasad, osvježavajući pjenušac. Odličan će biti ljeti, kao prijepodnevno piće na nekoj terasi kraj mora, a sad u ovo zimsko doba pravu će ulogu odigrati kao aperitiv. Baza mu je brajdica, izvorna sorta hrvatskih otoka koju u Dalmaciji zovu plavina. Nje ima 85-90 posto, a ostalo su stare krčke sorte sansigot, debejan, kamenina i sušić.
Posjet podrumu Zadruge u samoj vrbničkoj lučici nije mogao proći bez kušanja mladih vina na koja su posebno ponosni upravitelj Slavko Zahija te enolozi Marinko Vladić i Dominik Gršković. Njihovi kooperanti, a ima ih 130, predali su 30 posto manje grožđa nego inače, no kvaliteta je puno bolja. Mošt u kojem je obično oko 80 stupnjeva šećera po Oechslu, ove je godine imao između 88 i 93. Fermentira odvojeno, prema slatkoći, u manjim tankovima od inoksa, a po završetku vrenja će ga sljubiti u Zlatnu vrbničku žlahtinu ili Zlatnu vrbničku žlahtinu Grand cru u koju ide vino od najslađega grožđa.
Na kušanju žlahtina iz tankova 19. prosinca najviše se dopala najslabija, koja je u berbi imala 88 Oechsla. Prepoznatljive su sortne arome, a vino neće biti preteško što je dobro jer na takve žlahtine potrošači nisu navikli. Inače imaju od 10,8 do 11,2 posto alkohola, a berba 2011. imat će gotovo 12 posto. Tijekom ljeta su bile hladnije noći, pa je grožđe imalo i dovoljno kiselina. Zato će i “nabildana” žlahtina biti svježa i pitka.
Vino.hr online vinoteka