Trebali ste doći jučer. Jučer smo prešali grožđe, rekao nam je u ožujku ove godine Mato Matić, voditelj vinarije Roxanich u Kosinožićima kraj Poreča.
- Mato, u ožujku grožđe prešaju na Novom Zelandu, a ne u Istri – odvratili smo, ali on se nije dao smesti.
- Brali smo ga u rujnu i macerirali smo do sada. Bit će to prava bomba – hladnokrvno je odvratio.
Vinarija Roxanich dugo macerira sva bijela vina jer takva voli vlasnik Mladen Rožanić (lijevo). Nije, srećom, jedini, pa ima i kupce za malvazije Classica i Antica te chardonnay Milva, gusta vina boje starog zlata koja mirišu na sušeno bilje, med, zrelo ili prezrelo voće i na ljubav. Novo bijelo vino Mladen Rožanić posvetio je supruzi i nazvao ga Ines u bijelom. Riječ je o prekrasnoj mješavini sedam sorti, a grožđe je macerirano 100 dana. Ta maceracija postupak je koji očigledno ima čarobne moći jer bijelim vinima daje dušu crnih.
Prema definiciji, maceracija je namakanje neke krute tvari u tekućini radi izdvajanja željenih supstanci. U vinskom svijetu to je obvezan postupak u proizvodnji vina koja mi nazivamo crnima, a svi ostali crvenima. Grožđani je sok uvijek bijele boje. Da kožice grožđa u njemu ne stoje danima ili tjednima, vino ne bi imalo rubinsku boju, ali ni desetke sastojaka zbog kojih ga mnogi smatraju zdravim. Tijekom maceracije iz kožica se, uz boju, izvlače arome, ali i polifenoli. Te tvari u organizmu djeluju kao antioksidansi i razbijaju štetne tzv. slobodne radikale koji su odgovorni za oštećenja stanica, starenje, bolesti krvnih žila i srca, aterosklerozu i tumore. Crna vina su, dakle, zbog maceracije bogata polifenolima, pa njih mora biti i u bijelim maceriranim vinima. Ipak, blagotvorno djelovanje na zdravlje nije jedini razlog zašto su ta vina kultna.
Ona su jednostavno vrlo dobra. Snažnog su tijela, punog okusa, raskošnih mirisa i lako ih je sljubiti uz različita jela. I to jela uz koja se inače ne piju bijela vina. Zoran Šimunić, voditelj slavnoga zagrebačkoga Kluba Gastronomada, na nedavnom slijepom ocjenjivanju je nakon kušanja vina Ines u bijelom rekao da bi ga poslužio uz toplog odojka ili teleće pečenje. Ta jela inače traže crna vina, a Ines u bijelom svakako je vino s dušom crnih. I svakako bi pristajalo uz teletinu.
Valja reći i da treba puno znati o vinima da bi se moglo uživati u bijelima koja su dugo macerirana. Zato se i teško prodaju. Tome pridonosi propaganda vinske industrije koja nameće svježa, mlada bijela vina kao trend kako bi ih što prije prodala i što brže zaradila. To ne znači da svježa mlada bijela vina nisu dobra. Naprotiv, ljeti su idealna, ali zima je vrijeme za “teškaše”. Drugi razlog slabije prodaje maceriranih vina je cijena.
Proizvodnja je puno složenija i traje barem dvostruko dulje od proizvodnje svježih. Jasno je da takvo vino stoji nekoliko puta više od mladog. No to su vina koja se dugo i pamte pa vrijede svoje cijene. Osim toga uvijek je, a posebice u ova blagdanska vremena, bolje popiti čašu finog nego dvije ili tri čaše običnog vina.