Bolje mi je vino u Zagrebu nego u mojoj kantini, kušajući svoj sauvignon u restoranu Baltazar početkom prosinca, rekao je Elvis Visintin, enolog vinarije Capo iz Brtonigle u Istri.
- Pravi sommelier očigledno zna izabrati pravu čašu – dodao je hvaleći Klaudija Jurčića, najboljega hrvatskog sommeliera koji je služio vina. Koliko istine ima u tim riječima, nekoliko su dana prije na Festivalu vina i kulinarstva u zagrebačkom hotelu The Regent Esplanade pokazali predstavnici austrijske tvrtke Riedel, koja je u svijetu vinskih čaša ono što je Rolls Royce među automobilima.
Četiri su vina posluživali: mladu malvaziju Coronica 2010., puni i snažni, dobrano odležani chardonnay Batič 2006., svježi i voćni crni pinot Galić 2009. te zreli cabernet sauvignon Roxanich 2007.
Na stolu nas je dočekalo pet čaša. Četiri Riedelove, klasična čaša za bijela vina namijenjena rizlinzima, odnosno bijelim sauvignonima, široka čaša za chardonnaye odležane u drvetu, velika tulipan-čaša za crne pinote koja se pri vrhu sužava pa širi te klasična čaša za cabernet sauvignone u koje stane osam decilitara vina, dakle, više od butelje. Naravno da se toliko ne toči, ali zrelim crvenim vinima treba zraka da bi se razvile arome. Peta je bila jocker čaša, ona obična na stalku, od debljeg stakla, kakve su u većini restorana. Pretakali smo vino iz čaše u čašu i uvjerili se kako je mlada malvazija najukusnija iz čaše za rizling ili sauvignon, a u onoj za chardonnaye odležane u drvenim bačvama sasvim je izgubila svježinu. Isto tako, crni pinot je u široj i nižoj čaši bio pun voćnih okusa, a iz veće, ali uže proletio je kroz usta bez svježine i voćnosti.
U petoj, jocker čaši sva ponuđena vina bila su sasvim obična, a u “svojim” čašama isticale su kvalitete. Malvazija svježinu, chardonnay punoću, mirise meda, voska, dima, “kremoznost” i okus vrhnja, crni pinot voćnost, a cabernet sauvignon ugodne i oble tanine, zrelost te mirise suhe šljive, kože, duhana, mente…
U “krivim” čašama svako je izgubilo ponešto od osobina zbog kojih bi poželjeli uživati u njemu.
- Dobro vino treba piti s dragim ljudima, treba ga poslužiti na pravoj temperaturi, dobro ga je dekantirati, a mora biti istočeno u pravu čašu. Čaša je odgovorna za okus i miris, ona je alat za uživanje u vinu – objasnio je Kornel Bura iz Riedela.
Urbana je legenda kako je Georg Riedel pedesetih godina prošlog stoljeća pozvao francuskog vinara baruna Rotschilda na kušanje i ponudio mu njegovo vino u različitim čašama. Barun je svaku čašu ocijenio drukčije. U Riedelu tu legendu ne potvrđuju niti demantiraju, ali je dokazuju na prezentacijama.
Oblik čaše uvjetovan je i osjetilnim pupoljcima na našem jeziku. Osjet za slatko je na vrhu jezika, za slano odmah iza, na njegovoj sredini, za kiselo sa strane jezika, a za gorko na njegovu kraju. Za chardonnay, koji u pravilu ima manje kiselina, treba odabrati široku čašu. Ona će baciti vino na krajeve jezika pa ćemo osjetiti više kiselina nego što ih ima i vino će biti svježije.