Znalo se da je rajnski rizling plešivičkim vinarima, tati Zvonimiru i sinu Tomislavu Tomcu, najdraža sorta i da od nje rade posebno dobra vina. Znalo se i da je obitelj Tomac “luda” za prastarom tehnologijom proizvodnje vina u amforama. Malo je tko, međutim, vjerovao da će na višemjesečnu maceraciju u glinenoj posudi zakopanoj u zemlji staviti baš slavnu njemačku sortu. Čak i kad su objavili da su to napravili, brojni ljubitelji rizlinga šutke su vrtjeli glavama ne vjerujući da će rezultat biti dobar. Rizling se obožava zbog izraženih voćnih mirisa koje će, strahovali su mnogi, zatomiti dugotrajni boravak u amfori. I nježan je, za razliku od robusnog chardonnaya, koji je amforu vrlo dobro podnio. Ali ovaj rizling iz amfore nešto je sasvim drukčije, rekli bi genijalci iz “Montyja Pythona”. Ne osjećaju se očekivani mirisi voća i trave te nema predivnu zelenkastu boju, ali to je veliko vino. Može se poslužiti uz brojna jela, no najbolje je u njemu uživati u društvu koje zna što pije. Zagrijati ga na 15 stupnjeva i utočiti u velike čaše. Drukčije je to vino i od prvih hrvatskih amfora, malvazije Marina Markežića Kabole iz Momjana te Tomčeve mješavine chardonnaya i desetak starih plešivičkih sorti. Ta su vina u dobi od dvije godine bila već sasvim zaobljena. Rizling 2009. iz amfore djelomično je takav, ali zadržao je tipičnu sortnu reskost te mineralnost uobičajenu za vina iz vinograda obitelji Tomac. 
Kao u većini vina iz amfora, teško mu je izdvajati mirise. Unatoč njegovoj mladosti, naslućuje se smola dalmatinskog bora, što je inače odlika poprilično starih vina. Vina iz amfore mijenjaju se iz mjeseca u mjesec, pa će biti zabavno pratiti kako će se razvijati ovo koje jedinstvenu reskost zahvaljuje kiselinama. Njima su rizlinzi u pravilu bogati. Uvijek imaju dobar omjer grube jabučne i fine mliječne kiseline, pa im kiselost ne smeta. Štoviše, mnogi ga baš zato cijene, a zbog kiselosti dobri rizlinzi mogu i dugo stajati u boci. Uzgreb rečeno, rizling ima i “svoju” bocu, elegantnu i izduženu (naslici desno). Predstavljajući 2011. rizling iz amfore, obitelj Tomac lijepo zaokružuje 20-ak godina ozbiljnog bavljenja ovom sortom. Još 1993. Zvonimir Tomac je rizlingom kasne berbe 1992. osvojio zlatnu medalju u Ljubljani, na sajmu koji je tad bio među deset najznačajnijih u svijetu. Ljubiteljima klasičnih rizlinga danas nude i izvrstan polusuhi iz 2010. To je svježe i skladno vino za najbolja jela od plodova mora i orijentalnu kuhinju. Sličnim se tipom rizlinga proslavila i zagorska vinarija Bolfan Vinski Vrh. Sad na tržištu ima tri berbe suhih, polusuhih i poluslatkih rizlinga kojima se lijepo može popratiti svečani ručak, od predjela do deserta. Rizlinge su godinama sadili u Podunavlju, no vina nisu ni približno bila dobra poput onih iz sjeverozapadne Hrvatske pa, nasreću, odustaju. U Kutjevu se još bore. Enjingi i Adžić imaju stalno dobre, a Krauthaker je iznenadio prvim, polusuhim iz 2009. Iznenadio je zato što je godinama tvrdio kako rizling u Slavoniji ne treba raditi. Prije dvije godine, kaže, odgovaralo mu je vrijeme i pitanje je kad će se to ponoviti.
Riersling weisser, riesling renano, gontil aromatique neka su imena ove sorte podrijetlom s Rajne. Otamo dolazi i njezino drugo najpoznatije ime – Johannisberger. Dobila ga je po samostanu Johannisberg (slika lijevo), gdje su mu benediktinci početkom 18. stoljeća stvorili reputaciju velike sorte.
osim iz njemačke, odlični su rizlinzi i iz Alsacea, Austrije i sjeverne Italije. Ima ga i u Kanadi te svježijim krajevima Novog Zelanda, Australije, SAD-a i Južnoafričke Republike. U Hrvatskoj treba uživati u vinima s Plešivice i iz Zagorja.
Po zelenoj jabuci, limunovoj kori i pokošenoj travi mirišu mladi i svježi rizlinzi, a oni od jače dozreloga grožđa po marelici i breskvi. Aroma starih rizlinga podsjeća na petrolej. Neki tvrde da je to rezultat pogreške u podrumu, no miris je toliko fin da tu “pogrešku” treba stalno raditi.
Vino.hr online vinoteka