blog.vino.hr

Po 1450 kuna prodaju se boce pjenušca Valomet, čije sazrijevanje, osim boga vina Bakhusa, nadzire i bog mora Posejdon. Stručnjaci Poljoprivredne zadruge iz Vrbnika su nakon berbe 2006. “spustili” u more, na dubinu od 30 metara, prvih 660 boca pjenušca od žlahtine.
- Htjeli smo vidjeti što će se dogoditi. Hoće li vino preživjeti – pojašnjava enolog Marinko Vladić. I preživjelo je. I to toliko dobro da ga je more sakrilo pa ga ronioci, došavši po njega, isprva nisu pronašli u vodi zamućenoj zbog jake bure. U drugom pokušaju su ga izronili. Rezultati su bili zadovoljavajući pa su od berbe 2007. u more spremili 2000 boca.
- Nema razloga da ne bude dobro. Dolje je stalna temperatura 12 stupnjeva, dovoljno je tamno – kaže Vladić, koji svake godine vadi 100-tinjak boca za provjeru.
– Bolje zrije nego ono u podrumu. Ima sitnije mjehuriće i ljepše perla, okus mu je malo reskast, peckaviji, a kvasci se na nosu manje osjećaju. Ima, međutim, i lagani miris mora. Iako je začepljeno krunskim čepom od rostfraja, plinovi se očigledno izmjenjuju – zadovoljan je.
Čepa se, međutim, i boji. Kaže da se i na nehrđajućem čeliku pojavila hrđa.
- Bojim se da neće izdržati planiranih deset godina pod morem. No izvadit ćemo ga na vrijeme. Neće vino propasti – kaže. Metalni krunski čep uobičajen je tijekom druge fermentacije u boci, kako rade i Valomet. Tek kad vino dobije mjehuriće, taj se čep zamjenjuje plutenim. Pri zamjeni većina vinara pjenušcu dodaje liker, čiji je recept tajna podruma. Njime se regulira količina alkohola i slatkoća pjenušca. Valometu taj liker ne dodaju. Kažu da je bazno vino od žlahtine dovoljne snage i kakvoće.
Osim onog iz mora, skupog i prepoznatljivog po boci obrasloj školjkama, rade i obični Valomet. U običnoj je boci i s “običnom” cijenom. Oko 100 kuna.
A Krk je antičkoj vinskoj povijesti dao prvi zapis o drvenim bačvama. Od njih su, zabilježio je rimski pisac Marco Anneo Lucano, Cezarovi legionari napravili splavi kojima su pobjegli na kopno pred Pompeovom vojskom 47. godine prije naše ere. Bližoj vinskoj povijesti Krk je dao žlahtinu, izvornu bijelu sortu vinove loze, od koje se rade lagana i harmonična ljetna vina – blijeda žućkasto-zelenkasta s blagim aromama cvijeća i bijelog voća poput jabuke. Prije 20-ak godina to je bio najpopularniji hrvatski vinski brend. Kako joj je rasla popularnost, tako je rasla i proizvodnja, pa su se sve češće čule priče kako u vrbničkom polju nema toliko grožđa koliko je boca žlahtine u hrvatskim restoranima. Zbog toga je sorta pomalo neopravdano pala u nemilost potrošača. Valja reći i da su druge hrvatske vinske regije velikim koracima grabile naprijed pa su njihova vina, ponajprije “susjedne” malvazije, istisnula žlahtinu. Danas joj vinari vraćaju sjaj. Marketinški dobar potez bila je suradnja vinarija iz Udruge Žlahtina koje su sljubile svoje žlahtine u jedno vino i napunile 500 boca u povodu dolaska Benedikta XVI u Hrvatsku. To su zadruge Gospoja i Vrbnik, Anton Katunar, Vinarija Nada, Vinarstvo Šipun (Ivica Dobrinčić), Ivan Katunar te Vinarija Pavlomir iz Novog Vinodolskog. Papinska žlahtina zove se Vinum Familiae (Obiteljsko vino). Značajniji proizvođači žlahtine su i Petar Čubranić i sinovi, Udruga malih vinogradara i podrumara Mali VIP iz Vrbnika te Frajona iz Malinske.
Većina njih žlahtinu radi kao svježe vino za potrošnju tijekom ljeta. Osim što osvježava, fino pristaje uz ribu neutralnijeg okusa, dakle ne plavu, te jela od bijelog mesa i tjestenine s laganim umacima.
Ivica Dobrinčić žlahtinu je prvi odnjegovao u drvenim bačvicama i pokazao da to vrlo lijepo podnosi. Njegov Šipun pristaje jačim mesnim jelima, a može koju godinu sazrijevati i u boci. Tim putom krenuli su i u PZ Vrbnik radeći Zlatnu vrbničku žlahtinu Grand cru, koja je odležala u francuskim bačvicama. A osim njihova Valometa, od žlahtine pjenušce šampanjskom metodom rade i vinarije Nada te Frajona. Porin je proizveden metodom charmat. Drugo vrenje u tanku.
Krk, dakle, danas nudi žlahtine za cijeli obrok: pjenušce za aperitiv, svježe za predjela i ribu, ozbiljnija i zrela vina za mesna jela te poluslatka za deserte. U slast.

Ovo je objavljeno dana ponedjeljak, srpanj 4th, 2011 u 15:50 i zavedeno pod pjenušavo, sorte i(li) tehnologije. Komentare možete pratiti preko RSS 2.0 feed-a. Both comments and pings are currently closed.