Merlot je nastao krajem 18. stoljeća spontanim križanjem cabernet franca i iskrčene magdeleine noire des charentes. Iako ima više od 200 godina, ubraja se u mlađe sorte. Merle na francuskom znači kos i merlot je vjerojatno dobio ime po toj crnoj ptici koja je krala grožđe. Vinogradari ga vole jer nije jako zahtjevan za uzgoj pa ga samo u Francuskoj ima više od 120.000 hektara, što je gotovo četiri puta veća površina od svih hrvatskih vinograda. Puno su ga sadili i u Italiji, Kaliforniji, Bugarskoj, Moldaviji, a posljednjih desetljeća i u Argentini, Čileu i Južnoafričkoj Republici. Može dati i do 10 tona grožđa po hektaru, no za vrhunska vina prinos treba prepoloviti. I isplati se to učiniti, sudeći prema Château Petrusu, koji u svakoj berbi ima najmanje 95 posto merlota i najskuplje je vino na svijetu. Desetljećima se istraživalo zašto baš u tom dijelu Bordeauxa merlot daje bolja vina od glasovitijeg polubrata cabernet sauvignona. I toj je sorti jedan od roditelja cabernet franc. Zaključili su da je stvar u tlu. Selo Pomerol, u kojem je i vinarija Petrus, ima vapnenasto tlo, a Petrusovi su vinogradi jedini na crnoj glini. To je tlo i puno starije od okolnih, nastalo je prije 100 milijuna godina, a prednost mu je što i za velikih suša zadržava dovoljno vlage.
Grožđe se u Petrusu bere ručno i probiru se najzdravije bobice. Vrenje je u betonskim tankovima, a u prosincu enolozi odlučuju hoće li vino biti čisti merlot ili će mu ostaviti koji postotak cabernet franca, druge sorte u vinogradu. Potom ga njeguju u novim bačvicama. Rezultat je vino koje punu kakvoću dostiže 25 godina nakon berbe.
A kao što je merlot, s malo više od 200 godina, mlada sorta u usporedbi s muškatima koje sade tisućljećima, i Château Petrus je mlada zvijezda svjetskog vinarstva. Još 1982. butelja je stajala 60 dolara. Tko je stvorio zalihu, obogatio se. Ista je boca 1998. bila 23 puta skuplja. U Hrvatskoj nema tako skupih merlota, čak ni onih za 60 dolara (314 kuna), no ima poprilično dobrih.
Već početkom svibnja istarska tvrtka Meneghetti vina predstavila je merlot 2010. Mlado vino, proizvedeno pod paskom talijanskog enologa Waltera Filiputtija, bilo je iznimno pitko i pokazalo da se od ove sorte brzo može pripremiti za tržište svježe i ugodno vino s karakterom. Vinarija poznata po odličnim, ali i skupim odležanim crnim i bijelim mješavinama sorata pokazala je da može napraviti i fino sortno vino za 10 eura.
Meneghettijevi istarski “susjedi”, vinarija Roxanich, radi samo odležane merlote. Iako je riječ o sorti koja rano sazrijeva, za berbu 2005. grožđe su brali tek sredinom listopada. Maceriralo je mjesec dana i potom tri godine ležalo u podrumu, dijelom u velikim bačvama, a dijelom u barricima. Tako su dobili vino koje može ugodno starjeti još najmanje pet godina. Zbog dugog odležavanja vinu je bilo dovoljno i minimalno sumporenje pa od njega doista ne može zaboljeti glava.
Godinu dana u bačvicama, dijelom u starima, a dijelom u novim, odležao je merlot Vlade Krauthakera. Zbog aroma izvučenih iz drveta, berba 2006. ima, uz klasični bouquet po plavom voću, okus po slađim začinima. Vino je toplo u ustima i prije punjenja u bocu nije filtrirano pa ne treba iznenaditi pojava taloga. Krauthaker ga puni i u magnum boce od 1,5 litara u kojima vina ljepše stare nego u običnim buteljama.
A da zrelost merlota ovisi i o berbi, pokazuje slučaj Korlata. 
Vinograde je Vinarija Benkovac sadila 2005., a prvu berbu, količinom vrlo malu, imali su 2007. Od tri sorte, cabernet sauvignona, syraha i merlota, baš je potonja prva bila spremna za uživanje. U berbi 2008. merlot “kasni”. Vina smo kušali prije desetak dana i cabernet sauvignon bio je spreman, a merlot i syrah iskazali su veliki potencijal, no još su bili divlji. U boci su i trebat će im taman do Božića vremena da se smire.
U priči o hrvatskim merlotima ne može se preskočiti berba 2008. iz Belja (desno) koja je lani bila Decanterov regionalni prvak. Opisali su ga kao sočno, snažno vino s mirisom borovnice i začinima hrasta. Bez obzira na pojedinačne impresije ocjenjivača, vino je doista fino.
Merlota najmanje ima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, našoj najhladnijoj vinorodnoj regiji. Nemaju ga ni zelinske vinarije Kos i Kos-Jurišić, koje bi svoje prezime mogle iskoristiti u promociji sorte čije ime na francuskom znači kos. Tom je kosu u Zelini ipak prehladno.
Vino.hr online vinoteka