Parmezan za siromahe ili pangrattato krušne su mrvice pržene s češnjakom i čilijem. Tradicionalno, u kuhinji na talijanskom jugu koriste ih za posipanje tjestenine, a pristaju i salatama, ribi ili piletini. Dovoljno je 25 minuta za pripremu ukusne tjestenine koja će misli povesti na Sardiniju. A što se drugo može poželjeti u ovo čudno vrijeme nego iskoristiti namirnice iz hladnjaka i poći na put…
Najviše vremena treba za kuhanje tjestenine, pa je najbolje to prvo učiniti. Linguini se kuhaju 10-tak minuta. Točno vrijeme ovisi o proizvođaču, pa je najbolje pratiti upute s pakiranja.
Dok se linguini kuhaju, u većoj tavi zagrije se pet žlica maslinovog ulja. Tko želi, može dodati i inćune. Premda ih jako volimo, nismo ih dodali jer ponekad jelu oduzimaju svježinu. Zato smo na zagrijano maslinovo ulje ubacili sitno narezan češnjak pa, uz stalno miješanje kuhačom, narezanu čili papričicu i na kraju krušne mrvice. Nakon što su zarumenile ali ne i „pregorjele“, što traje oko pet minuta, dodali smo sok jednog limuna, promiješali i panagratto je bio gotov.
Cvjetići brokule mogu se skuhati na pari, no naša je praksa staviti ih u mikrovalnu pećnicu na tri minute. Tako ostanu lijepo zeleni i hrskavi.
Potom smo se vratili linguinima koji su se iscijedili i prosušili: promiješali smo ih, pokapali s malo maslinova ulja, dodali im sitno narezan peršin pa ubacili cvjetiće brokule i pangranatto.
Dakako, može se koristiti i pravi parmezan ili koji drugi tvrdi sir, posebno onaj pomalo osušen, zaboravljen u stražnjem dijelu hladnjaka. Što se više osušio, bit će bolji jer će jelu dati intenzivniju aromu. Savršen način da se iskoristi svaka mrvica sira.
Brzo, zdravo i lagano glavno jelo. Onima koji ga žele dodatno obogatiti ribom dobro će „sjesti“ file lososa.
Izazovno je to jelo i za vino. Nježno zbog osnovnih sastojaka, pikantno zbog začina. Dobar izbor može biti zreliji sauvignon, ali ne onaj novozelandskog tipa nego srednjeeuropski, odnjegovan na finom talogu, slasniji sivi pinot jačeg tijela, a mi smo odabrali vino od sorte koju mi držimo autohtonom, a i Talijani tvrde kako je njihova, štoviše da i stiže sa Sardinije. Sorta je malvasija dubrovačka. Nema sličnosti ni „rodbinskih“ veza s istarskom malvazijom, ali zovu je i malvasia di Sardegna ili malvasia delle Lipari. Jedna od najboljih hrvatskih malvasija je Tezoro konavoske vinarije Crvik. To južnjačko vino puno slasti i strasti fino može popratiti pikantnost čilija i snagu inćuna, tko ih doda, a neće sasvim prekriti brokulu.
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo