Vieilles vignes, antico vitigno, Viñas Viejas i alte reben francuske su, talijanske, španjolske ili njemačke (austrijske) oznake za vina iz starog vinograda, odnosno stare loze za koje se vjeruje kako će dati bolja vina ako se prema njima primjereno odnosi u vinogradu, a to prvenstveno znači da se već u rezidbi smanjuje prinos po trsu. Nije propisano kad loza postaje stara, no 20-ak godina nakon sadnje ona počinje davati sve manje grožđa, ali od njega nastaju koncentriranija i intenzivnija vina.
Najpoznatije hrvatsko vino za koje se naglašavalo kako je od grožđa iz starog vinograda, sad je već riječ o pola stoljeća ili više, bio je Zlatan plavac Grand Cru, prvo vino proizvedeno u većim količinama koje je pokazalo izniman potencijal naše najznačajnije crne sorte. Nije pisalo na etiketi, no znalo se. Plešivičke vinarije Tomac i Šember, poslije i Kurtalj te Jagunić, ponosno ističu kako grožđe starih loza koriste u pjenušcima s kojima su proslavili sebe i svoju vinogradarsku podregiju. Prvi pjenušac samo od starih sorata u srpnju će završiti prvu od tri planirane godine druge fermentacije u boci u vinariji Barun iz Brezarića pokraj Krašića. Na nagovor zaljubljenika u vino Ivana Dropuljića, Željka Suhadolnika i Bakhova sina, Mara i Josip Barundić izdvojili su 2018. grožđe iz vinograda Gorice u mjestu Hrženik starog oko 100 godina. Prošlog ljeta napunili su baznim vinom 252 magnuma, boca od litre i pol, i prepustili ga “šampanjizaciji”. Berbu 2019. “srezala” je oluja nakon rezidbe pa će biti samo malo mirnog vina, no ove godine nadamo se novom “malom” pjenušavom paketu u velikim bocama. Radni naziv prvog pjenušca je “100plus”, a drugom bismo mogli dodati “Korona virus” zato što se loza razvija u ovo čudno vrijeme, a i rimuje se.
Mirno vino od starih sorata od 2016. radi samo Franjo Kolarić. Četiri stare plešivičke sorte bere i njeguje zajedno u neutralnim posudama od inoksa.
To je, u stvari, austrougarska, odnosno bečka tradicija koja svake godine osigurava vina ujednačene kvalitete, a od berbe 2013. ima i zaštićenu oznaku izvornosti Wiener Gemischter Satz.
Pravila su stroga. Grožđe mora biti iz jednog vinograda s najmanje tri sorte od 20-ak dopuštenih. Najzastupljenije sorte ne smije biti više od 50 posto, a treće po zastupljenosti mora biti najmanje 10 posto. Ostale su začin. Sve su bijele, što se po nazivima i ne bi reklo. Ima tamo u Beču, kao i tu na Plešivici, zelenog i crvenog veltlinca, žutog plaveca, sivog pinota pa belina svakojakih, čak i “šarenog” zelenca bijelog. Beru se i vinificiraju zajedno kako bi svaka sorta vinu dala neku osobinu: jedna slatkoću, druga punoću, treća svježinu i ugodnu kiselost, četvrta arome… Zadano je i to da vino mora biti suho, ne smije imati više od 12,5 posto alkohola i mora biti bez izraženih aroma drveta, dakle ne smije biti odnjegovano u novim bačvicama. Kolarićevo vino Stare sorte sve te parametre zadovoljava.
Ne bi bilo fer prešutjeti još neke sorte iz starih plešivičkih, kao i bečkih vinograda. To su šipelj, zeleni silvanac, neuburger, šipon, lipovina, graševina, kraljevina, muškati bijeli i žuti, plemenka…
Takvo vino kod nas je lako i marketinški predstaviti zahvaljujući legendarnom filmu “Tko pjeva, zlo ne misli”.
- Kaj više volite, belo ili crno? Ili možda plešivičko? – pitao je Franjo Šafranek pozivajući Ernesta Fulira “na litricu”.
Bilo je to plešivičko u drugoj polovici prošlog stoljeća na lošem glasu, no danas su vina s Plešivice najbolja u Hrvatskoj. A od njih se “i vlastita žena voli”, kako je rekao Milan Milček Krčmar, dugogodišnji upravitelj Prve plešivičke vinsko-vinogradarske zadruge.
Vino.hr online vinoteka