Ostalo malo mljevene junetine od neke sarme, ili je to bila filana paprika, tko će se više sjetiti. Taman da nema dovoljno za ručak ili lunch, što bi rekli Englezi, ali ima za brunch ili međučak, kako bismo nas dvoje izoliranih na hrvatskom nazvali obrok između prvog jutarnjeg i glavnog dnevnog. Imali smo mljeveno meso, penne i nekoliko sitnica. Savršen početak za bolonjez/ragu, jednostavno jelo koje će zadovoljiti i najzahtjevnija nepca.
Kako bi sve započelo, ako ne glavicom luka. Sitno narezan baci se na zagrijano maslinovo ulje i pirja dok ne postane staklast. Ubaci se meso i kratko popirja na visokoj temperaturi. Kad dobije lijepu, rumeno-smeđu boju, zalije se crvenim vinom. Nakon što vino ishlapi doda se rajčica. Imali smo narezanu, konzerviranu pa smanjili temperaturu na srednje jaku i pustili neka još malo krčka. Potom je došlo vrijeme za igru sa začinima. E, to nam je najdraže! Dodali smo list lovora, malo origana, bosiljka, prstohvat šećera, malo muškatnog oraščića, soli, papra. Dok se umak lagano kuhao, pripramili smo tjesteninu, taman da bude gotova kada i umak. I eto ga: tjestenina u tanjur, preko nje umak, na sve to malo papra i naribanog paškog sira te dva, tri listića svježeg bosiljka i uživanje za sva osjetila može početi.
Ako je međučak bio jazz, a bio je, vino nije. Bio je to rock-pop u stilu ponajboljih pjesama koje je Robert Palmer (desno) pjevao 80-ih godina prošlog stoljeća.
Tribidrag Rizman 2017. vino je iz Komarne, najmlađeg hrvatskog vinogorja jnužno od Ploča, a prije Neuma. Srednje punog je tijela kakav crljenak i treba biti. To je kratošija lijepih voćnih mirisa, primitivo s još poprilično svježine i zinfandel koji dugo traje. Mali vrag, tribidrag. Lijepo vino, dovoljno žestoko da bude blizu rocka te istovremeno i dovoljno daleko od popa. Tko se ne sjeća, neka presluša Addicted to Love, Simple Irresistible, Hyperactive, Discipline of Love ili Some Like it Hot.
.
.
.
.
Pratite nas.
Budite veselo i živo,
vole vas Ana i Ivo