blog.vino.hr

Tko samo sluša Ivicu Dobrinčića, a ne gleda ga, mogao bi pomisliti da je riječ o čuvaru Svetoga grala. Vinar iz Vrbnika na Krku nema dugu kosu poput čuvara čudotvornog kaleža iz filma “Indiana Jones i posljednji križarski pohod”, ali polako govori pa svaka riječ kao da više znači. Osim toga, sam si je dodijelio važnu ulogu. Ne samo da čuva hrvatsko blago, nego ga vraća i u vinograde.
Ivica je i rasadničar, zaslužan za očuvanje autohtonih kvarnerskih sorata trojišćine i sansigota. Trsove trojišćine slali su mu sa Suska, a on ih je pet godina nacijepljivao i rasađivao kako bi dobio prvo vino. Prema službenim podacima, trojšćina se 2013. u Hrvatskoj uzgajala na 0,22 hektara.To je manje od polovice nogometnog igrališta, pa je i mali vinograd Ivice Dobrinčića značajno povećao ukupne površine pod tom sortom.
U prošlosti je ova sorta u kupaži s drugim lokalnim crnim sortama, brajdom velikom i sansigotom davala manje alkoholična, užitna crna vina koja su se prodavala po cijelom Kvarneru. Zbog nedovoljno obojene kožice od sorte se mogu dobiti ružičasta ili slabije obojena crna vina, pišu prof. dr. Edi Maletić i suradnici u Zelenoj knjizi Hrvatske izvorne sorte vinove loze.
I Ivica Dobrinčić od trojišćine radi užitno ružičasto vino, a za “pravi” crinak odabrao je sansigot ili sušćan, još jednu samorodnu sortu Suska.
- S njim sam se bavio deset godina prije prvog vina. Trebalo je dvostruko više vremena nego s trojišćinom jer vino mora odležavati pa se rezultat ne vidi godinu iza berbe, nego dvije ili tri – rekao je nudeći na kušanje berbu 2016., koja je u boci, ali još nije spremna za tržište, te vrlo fino godinu dana starije vino.
Ta berba 2015. lagani je crnjak vitkog tijela i nježne pikantnosti u čijem se mirisu prvo osjeti zrela višnja, potom crno bobićasto voće, a nakon gutljaja dugo se osjeća da je bilo u ustima. Sansigot su nekad uzgajali do otoka Iža na vrhu zadarskog arhipelaga. Sansig je staro ime Suska, a sortu zovu još i tvardo grozje i čarno grozje. Na susku je pod vinogradima bilo oko 280 od ukupno 351 hektara obradivog tla, polovica je bila zasađena sušćanom pa je jasno koliko je bio važan Suščanima. Danas ga, uglavnom na Krku, ima oko četiri hektara. Daje vrlo fina vina koja nisu trpka pa se mogu piti mlada. Zbog toga se sve više sadi i, iako spada u ugrožene sorte, čini se da ima lijepu budućnost. Dobrinčić ga njeguje sedam mjeseci u bačvicama, dijelom novima, a dijelom rabljenima, pa njegov sansigot ima i lijepu pikantnost. Bio bi zvijezda otvaranja druge sezone malih vinskih svečanosti koje tvrtka Zlatne riječi srijedom organizira u baru Basement da ga nije slijedilo vino koje još nema ime, ali ima gotovo sve ostalo što velikom vinu treba.
Bordoške sorte na krčkom terroiru, ukratko je Dobrinčić opisao mješavinu u kojoj dominira cabernet sauvignon, 20-ak posto je merlota, a začinjena je s malo petit verdota i napunjena samo za ovu priliku. Posadio je te slavne sorte na oko 425 metara nadmorske visine na položaju Hlam kraj Vrbnika. Prva berba bila je 2015. Vino je dvije godine odležavalo u bačvicama od slavonskog i francuskog hrasta, sad je u posudi od inoksa, u kojoj će biti još šest-sedam mjeseci, a potom će se najmanje pola godine smirivati u boci i na tržište će 2020. Čini se da je položaj odlično odabran pa možda zaslužuje da ga se i nazove Hlam. A ni ime Gral mu ne bi smetalo. Velika vina se i piju iz čaša koje nalikuju kaležima, pa bi Dobrinčić doista postao čuvar Svetoga grala.