Zrela višnja i gorka čokolada dominiraju okusom vina Marselan Premium 2015. bugarske vinarije Chateau Burgozone na obali Dunava (na slici gore), otprilike 150 kilometara od granice sa Srbijom. Ima lijepu rubinsku boju, fin utjecaj drveta, laganu pikantnost, dosta slasti i izraženu svježinu. Upoznao sam ga na Crnomorskom vinarskom forumu početkom ljeta pokraj Varne i toliko mi se dopalo da sam mijenjao jedan od najboljih hrvatskih rizlinga za njega. I nisam požalio nakon što sam ga nedavno otvorio kod kuće. Marselan je križanac cabernet sauvignona i garnache. Iskrižali su ga 1961. u Institutu za agronomska ispitivanja u Montpellieru želeći dobiti grožđe s većim bobicama. No bobice su ostale malene i izgledalo je da eksperiment nije uspio. Ipak, pokazalo se da križanac daje jako dobro grožđe i da je otporan na bolesti pa je 1990. uvršten u listu priznatih sorata. Ime je dobio po mjestu Marseillan, gdje Institut ima pokusni vinograd. Vina fino mirišu, boja im je između rubinske i purpurne, srednjeg su tijela i mekanih tanina. Značajnije površine zauzima u vinogradima na jugu Francuske i sjeveru Španjolske, a ponešto ga ima u Kaliforniji, Argentini i Kini. Eto, i u Bugarskoj. Petit verdot druga je francuska sorta koju rijetko rade kao jednosortno vino, a puno je starija od marselana. U Bordeauxu postoji zapis “grand verdot, petit verdot, bons”, što se može prevesti kao “mali zeleni, veliki zeleni, oba su dobra”, iz 1736. godine. Grand verdot ili verdot gros ima manje bobice i daje slabija vina nego mali brat pa su 1946. zabranili njegovu sadnju u Bordeauxu. Petit verdotu brojni bordoški vinari daju sporednu ulogu u tamošnjim
klasičnim crnim mješavinama. Više nego ostali, ali i to je do pet posto, koriste ga slavne vinarije Margaux i Palmer. Fino vino od malog zelenog, a u stvari crvenog, može se kupiti i kod nas. U internetskoj prodavaonici Makedonske delicije prodaju Petit verdot 2015. izvrsne vinarije Bovin iz Negotina. Sudbinu ovih francuskih sorata kod nas dijeli crveni veltlinac. Udomaćen je na Plešivici, a možemo ga nazivati i našim, s obzirom na to da je sađen u vrijeme kad je dobar dio Hrvatske bio u Austro-Ugarskoj. Nije u srodstvu s poznatijim zelenim veltlincem, a daje vina ugodne kiselosti, srednjih ili nižih alkohola te skladnih mirisa i okusa. Uglavnom raste u vinogradima s desetak drugih bijelih sorata. Kao jednosortno vino prodaje ga Robert Braje iz Lokošina Dola pokraj Jastrebarskog. U toplijim godinama radi ga kao polusuho vino, kako ne bi bilo previše alkohola. Takav je bio iz 2011. Imao je 13,7 posto alkohola, što je dosta za bijelo vino, a mali ostatak neprovrela šećera fino su zaokružile izraženije ugodne kiseline. Sljedeća berba imala je 12,8 posto alkohola, 6,8 grama kiselina po litri i bila je sasvim suha. To je jedini crveni veltlinac koji se može kupiti u butelji. Osim u lijepom objektu seoskog turizma u Lokošinu Dolu pokraj Jastrebarskog, ima ga u nekim prodavaonicama Konzuma. Odlično vino od crvenog veltlinca napravio je iz berbe 2005. Zdenko Šember iz Donjih Pavlovčana. – Nije mi prvi, ali s ovim sam zadovoljan – rekao je Zdenko o vinu koje je šest mjeseci macerirao u otvorenoj kaci te isprešao na Uskrs 2006. Ozbiljno vino od nježne sorte do kraja 2007. odležavalo je u bačvi, a napunio ga je u 450 boca. Otvara ih uglavnom za vinske znalce koji posjete vinariju.