Graševinu kasne berbe 2010. nismo imali. Godina je bila kišna i grožđe je nije dočekalo. A 2009. više nema, pa nas tržište traži nova vina. I zato će kasna berba 2011. na police i stolove već početkom travnja, rekao je slavni kutjevački vinar Vlado Krauthaker predstavljajući mlada bijela vina u zagrebačkom bistrou Pauza.
Kako su se uz svaki slijed nudila dva vina, moglo se i birati favorite. Među aperitivima to nije bilo lako. Podjednako su fini i svježi bili neuburger i rosé. Mladi neuburger ima 13,5 posto alkohola, ali lako se pije. To je spontani križanac zelenog silvanca i bijelog pinota. Austrijanci su ga pronašli u vinogradu i nazvali ga “novi građanin”. Idealan je da ga lokali toče na čaše. Rosé 2011. Krauthaker je napravio od sedam sorti. Pretežu merlot i crni pinot. Njih je 60 posto u mješavini, a začinjeni su portugiscem, cabernet sauvignonom, cabernet francom, syrahom i lovrijencem. 
Grožđe za ružičasto vino brali su 14 dana prije nego za crvena vina od istih sorti i tako mu u vreloj 2011. godini osigurali lijepe kiseline. To je, čini se, najsvježiji Krauthakerov rosé dosad. Posebno veseli što je u njemu i lovrijenac, crna sorta nastala u Elsaceu, a danas, pod imenom st. Laurent, daje velika vina u Austriji. U Hrvatskoj gotovo da ga i nema, a znajući za Krauthakerove eksperimente sa sortama, možemo se nadati da će ga i ponuditi tržištu. Naravno, kad s vinom bude sasvim zadovoljan.
Rijetka je sorta i zelenac koji je, kao polusuho i moćno vino, s 14 posto alkohola, odlično pristajao uz panirane proljetne pogačice punjene povrćem i čili-umakom. Tu sortu Krauthaker ima jedini u Hrvatskoj. Od nje radi mirisava vina uglavnom kasnih i izbornih berbi. Osim u Kutjevu, zelenca ima i u austrijskom Gumpoldskirchenu, gdje ga zovu rotgipfler. Neki istraživači podrijetla sorti vinove loze tvrde da mu je podrijetlo nepoznato, a drugi kako je to križanac traminca i crvenog veltlinca. Zelenac je bio spreman za kušanje, a graševina redovite berbe 2011. puno “zelenija” od njega. Zato ne čudi da će iz podruma tek za nekoliko mjeseci.
Puno prije graševine, odnosno odmah, na tržište će dio sivog pinota. Dio će, kaže Krauthaker, ostaviti da odleži i ponuditi ga poslije. Poslužili su ga uz roladu od svinjske pisanice punjene aromatiziranim sirom te pireom od bundeve kao prilogom. Teoretski, sivi pinot je pravi izbor za finu svinjetinu. Ali uz meso s ovim sirom i prilogom bolje je pristajao sauvignon. Po toj je sorti ovaj podrum slavan. A da puno očekuje i od ove berbe, Međimurac, koji se proslavio u Kutjevu, pokazao je i tvrdnjom da još ne zna što će s njim, odnosno da ne zna koliko će ga pustiti da odleži u podrumu.
Dobro zna što će s muškatom žutim. U rod je došao mladi vinograd ove mirisave sorte i dao pravo ljetno, lagano, ugodno poluslatko vino kojemu miris grožđa i ruža ne udara previše, nego taman koliko treba. I baš je bilo fino uz kremu od vanilije s prhkim keksima i svježim kivijem. Finije nego graševina kasne berbe s početka priče. Ne zato što to vino nije dobro nego je jednostavno presnažno za tako lagani desert. Bolje bi pristajalo, primjerice, slavonskim kolačima.
Bijela Krauthakerova lanjska vina pit ćemo, dakle, za Uskrs, a crvena ćemo čekati do Božića jer merlot, crni pinot ili syrah najmanje 12 mjeseci leže u bačvicama.
Život je prekratak da bi se pila loša vina, prenesena je Goetheova izreka na internetskoj stranici Krauthakerove vinarije. No život je, srećom, dovoljno dug da se dočeka da vina postanu dobra. Pa makar im, kao najfinijim crnjacima, trebalo i deset godina da sazriju.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Naslovna slika
Rano stiže kasna berba Vlade Krauthakera
25. ožujak, 2012.Ocjenjivači na GAST-u i dalje vole slatko
23. ožujak, 2012.
Četiri najbolje ocijenjena vina na na 17. međunarodnom splitskom sajmu vina, alkoholnih pića i hrane GAST su traminci. A već je pravilo i da šampioni GAST-a budu slatki. Velike zlatne medalje, dakle više od 90 bodova, ove su godine na GAST-u dobili ledeni traminac 2009. tvrtke Misna vina kojoj je vlasnik Đakovačka nadbiskupija (92) i slovenski vinar Vincenc Vehovar za traminac izborne berbe prosušenih bobica 2007. Međimurski traminac kuće Dvanajščak-Kozol i ledeni traminac Kutjeva 2009. osvojili su 90. bodova.
Đakovačka vina imaju, naravno, najbolje predikatno vino, a Dvanajščak-Kozol najbolje bijelo. Najbolje crveno vino je Ten Barrels Cabernet Sauvignon 2009. makedonske vinarije Chateau Kamnik (od imena vinarije, preko sorte, do imena vina sve odiše makedonskim duhom), najbolji plavac Plenkovićev Grand Cru 2008., a najbolji pjenušac Baqueri Brut sovenskih Goriških Brda.
Lijepi uspjeh postiglo je i Feravino. Njihov Miraz Zweigelt 2009. najbolje ocijenjeno hrvatsko vino među crnjacima osim plavca malog (koji je na GAST-u u posebnoj kategoriji.Osvojili su još četiri zlata, za Graševinu Dika 2010., Chardonnay Miraz 2010., Syrah Miraz 2009. i Graševinu izborna berba bobica 2009.
Agent 007 brz je na šampanjcu kao i na pištolju
22. ožujak, 2012.
James Bond u 12 romana Iana Fleminga najčešće pije Taittinger, a u filmovima Bollinger. S bocom Dom Pérignona se potukao.
- To je Dom Pérignon iz 1955. Bilo bi šteta razbiti ga – zavapio je Dr. No u istoimenom filmu kad je Bond bocom krenuo na njegova tjelohranitelja.
- Više volim 1953. – hladno je odvratio Sean Connery te 1962. Voljeni Dom Pérignon berbe 1953. pio je u filmu “Goldfinger” iz 1964.
U filmu “Moonraker” 1979. Roger Moore počeo je piti Bollinger, kojem je Bond vjeran i danas. Riječ je o najvećoj šampanjeri u obiteljskom vlasništvu. Isprva su se, kažu u obitelji Bollinger, dvoumili treba li im takva reklama. Prijatelji iz obitelji Broccoli, koja producira filmove o Bondu, uvjerili su ih da se ime Jamesa Bonda veže uz najveće brendove pa su Bollingerovi postali sponzori. I nisu požalili.
Ian Flemming, pisac 12 romana o agentu 007, više je volio Taittinger, pa se taj šampanjac u knjigama najčešće spominje. I to najskuplji bijeli Taittinger, Comtes de Champagne. Vinski kritičari su Flemmingu zamjerili da bi agent na državnim jaslama prije pio jeftiniji Taittinger Brut La Francaise, no znamo da Bonda nikad nije ograničavao budžet.
Među mirnim vinima koja je Bond pio najskuplji je Château Mouton Rotschild 1955. U njemu je uživao Connery u filmu “Dijamanti su vječni” (1971.). Naručio je vino, a konobar je rekao kako bi claret bio bolji izbor. Nije znao da je claret englesko ime za bordoške crnjake i da je Mouton Rotschild jedan od najboljih clareta. Po tom neznanju Bond je shvatio da je konobar u stvari neprijatelj.
Pili su razni Bondovi i vina za stotinjak kuna poput toskanskog Brolio Chianti Classica, Vouvraya iz doline Loire i rizlinga Piesporter Goldtröpfchen.
Daniel Craige se u svom bondovskom prvijencu “Casinu Royale” iz 2006. vratio skupim bordoškim crnjacima. Pio je Château Angélus iz 1982.
- Producentima sam nudio odličnu berbu 1990. Rekli su da Bondov ukus zahtijeva barem 1982. – prisjeća se vlasnik Angélusa Hubert de Bouard.
Za njegovo vino iz 1990. govore da ga treba čuvati još godinama, a za 1982. je savjet “piti uskoro”.
Graševine se piju kao aperitivi, uz predjela, ribu, meso, deserte…
18. ožujak, 2012.
Nije graševina moj tip vina, često kažu ljudi koji misle da nešto znaju o vinu, a u graševini je teško prepoznati neki tip vina. Štoviše, mogu se nabrojiti deseci tipova.
- Trebali bismo imati 50 čaša da iskušamo sve, no vjerujem da ćemo dobru sliku o tome što sve sorta nudi vidjeti i rabeći samo pet – rekao je istarski sommelier Sandi Paris govoreći o elasticitetu i potencijalu graševina iz različitih vinogorja. Iako je sade i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, graševina najbolja vina daje između Kalnika na zapadu i Banovog Brda, odnosno Fruške Gore na krajnjem istoku Hrvatske. Graševine iz Križevaca ili Daruvara imaju više kiselina i manje alkohola. Primjerene su predjelima te jelima od bijelog mesa i ribe. Iznimka su, naravno, odležane graševine i one odnjegovane u drvetu. Križevačku Graševinu barrique sommelier Darko Baretić preporučuje i uz teleću koljenicu. Takve su graševine ipak rijetke. Većina vinara izbjegava paljene drvene bačvice da im mirisi dima i vanilije ne prekriju nježne arome zelenog voća i livadnog cvijeća. Velika drvena bačva puno je češći odabir.
U njima ponajbolje graševine njeguju kutjevački vinari. I ondje ima svježijih vina, uostalom već su u prodaji i graševine iz 2011., no pravi kutjevački aduti bit će u punom sjaju nakon što odleže neko vrijeme. Takva su i vina iz obližnjih Feričanaca.
A podunavske graševine nevjerojatno odražavaju klimu i tlo s kojeg potječu. Baranjske su guste i “blatnjave” jer niz grlo teku sporije, kao što razrijeđeno blato klizi kroz prste ili kao što protječe tromi Dunav. Arome im ovise o vinaru koji je treći čimbenik terroira. Prinosom u vinogradu te odabirom trenutka berbe odredit će i hoće li vino mirisati po zelenim, zrelim, prezrelim ili ušećerenim jabukama.
Iločke graševine tako jako mirišu da ih je lako zamijeniti za traminac. To je, vjerojatno, zasluga lesnatog tla.
I predikatne graševine razlikuju se po podrijetlu. Sa zapada prema istoku sve su punije, gušće i s više alkohola. Tako se daruvarska izborna berba prosušenih bobica 2007. može piti uz predjelo poput gušjih jetara. Kutjevačke kasne, izborne i ledene berbe pristaju čokoladnim desertima, a baranjske kolačima s puno oraha.
Od graševine rade i pjenušce. Prije desetak godina, za 140. obljetnicu tvrtke, Badel je napunio ograničenu količinu pjenušca Magnus Dei, a uoči nove 2011. godine Kutjevo je predstavilo pjenušac Maximo.
U toj prvoj seriji su upotrebljavali predikatna vina za liker kojim se doziraju slatkoća i arome. Tako su dobili i iznenađujuću punoću pjenušca koji je odležao relativno kratko, oko devet mjeseci. Na nedavnom kušanju pjenušac se činio jednostavnijim, svježijim i sušim, kao da su bocu prije stavljanja plutenog čepa umjesto onim nektarom dopunili običnim vinom. Maximo ima izvrstan omjer kvalitete i cijene. Za manje od 60 kuna teško je pronaći tako dobar aperitiv ili osvježenje za tople dane. Nakon kušanja svih ovih vina treba biti jako hrabar, ili čak drzak, pa reći “graševina nije moj tip”.
Vino.hr online vinoteka