Graševinu kasne berbe 2010. nismo imali. Godina je bila kišna i grožđe je nije dočekalo. A 2009. više nema, pa nas tržište traži nova vina. I zato će kasna berba 2011. na police i stolove već početkom travnja, rekao je slavni kutjevački vinar Vlado Krauthaker predstavljajući mlada bijela vina u zagrebačkom bistrou Pauza.
Kako su se uz svaki slijed nudila dva vina, moglo se i birati favorite. Među aperitivima to nije bilo lako. Podjednako su fini i svježi bili neuburger i rosé. Mladi neuburger ima 13,5 posto alkohola, ali lako se pije. To je spontani križanac zelenog silvanca i bijelog pinota. Austrijanci su ga pronašli u vinogradu i nazvali ga “novi građanin”. Idealan je da ga lokali toče na čaše. Rosé 2011. Krauthaker je napravio od sedam sorti. Pretežu merlot i crni pinot. Njih je 60 posto u mješavini, a začinjeni su portugiscem, cabernet sauvignonom, cabernet francom, syrahom i lovrijencem. 
Grožđe za ružičasto vino brali su 14 dana prije nego za crvena vina od istih sorti i tako mu u vreloj 2011. godini osigurali lijepe kiseline. To je, čini se, najsvježiji Krauthakerov rosé dosad. Posebno veseli što je u njemu i lovrijenac, crna sorta nastala u Elsaceu, a danas, pod imenom st. Laurent, daje velika vina u Austriji. U Hrvatskoj gotovo da ga i nema, a znajući za Krauthakerove eksperimente sa sortama, možemo se nadati da će ga i ponuditi tržištu. Naravno, kad s vinom bude sasvim zadovoljan.
Rijetka je sorta i zelenac koji je, kao polusuho i moćno vino, s 14 posto alkohola, odlično pristajao uz panirane proljetne pogačice punjene povrćem i čili-umakom. Tu sortu Krauthaker ima jedini u Hrvatskoj. Od nje radi mirisava vina uglavnom kasnih i izbornih berbi. Osim u Kutjevu, zelenca ima i u austrijskom Gumpoldskirchenu, gdje ga zovu rotgipfler. Neki istraživači podrijetla sorti vinove loze tvrde da mu je podrijetlo nepoznato, a drugi kako je to križanac traminca i crvenog veltlinca. Zelenac je bio spreman za kušanje, a graševina redovite berbe 2011. puno “zelenija” od njega. Zato ne čudi da će iz podruma tek za nekoliko mjeseci.
Puno prije graševine, odnosno odmah, na tržište će dio sivog pinota. Dio će, kaže Krauthaker, ostaviti da odleži i ponuditi ga poslije. Poslužili su ga uz roladu od svinjske pisanice punjene aromatiziranim sirom te pireom od bundeve kao prilogom. Teoretski, sivi pinot je pravi izbor za finu svinjetinu. Ali uz meso s ovim sirom i prilogom bolje je pristajao sauvignon. Po toj je sorti ovaj podrum slavan. A da puno očekuje i od ove berbe, Međimurac, koji se proslavio u Kutjevu, pokazao je i tvrdnjom da još ne zna što će s njim, odnosno da ne zna koliko će ga pustiti da odleži u podrumu.
Dobro zna što će s muškatom žutim. U rod je došao mladi vinograd ove mirisave sorte i dao pravo ljetno, lagano, ugodno poluslatko vino kojemu miris grožđa i ruža ne udara previše, nego taman koliko treba. I baš je bilo fino uz kremu od vanilije s prhkim keksima i svježim kivijem. Finije nego graševina kasne berbe s početka priče. Ne zato što to vino nije dobro nego je jednostavno presnažno za tako lagani desert. Bolje bi pristajalo, primjerice, slavonskim kolačima.
Bijela Krauthakerova lanjska vina pit ćemo, dakle, za Uskrs, a crvena ćemo čekati do Božića jer merlot, crni pinot ili syrah najmanje 12 mjeseci leže u bačvicama.
Život je prekratak da bi se pila loša vina, prenesena je Goetheova izreka na internetskoj stranici Krauthakerove vinarije. No život je, srećom, dovoljno dug da se dočeka da vina postanu dobra. Pa makar im, kao najfinijim crnjacima, trebalo i deset godina da sazriju.
Vino.hr online vinoteka