blog.vino.hr

Nježna, gotovo bijela boja, neuobičajena za vina iz toplih podneblja poput mađarskog juga, jači alkoholi primjereni regiji, ali i visoke kiseline, obilježili su bijelo vino koje su organizatori natjecanja Portugieser de Monde u Pečuhu ponudili ocjenjivačima kao prvo, koje služi za ujednačavanje kriterija. Nisu odmah rekli što je to, jedva da su objavili i nakon natjecanja. Bilo je to mađarsko bijelo vino od portugisca, srednjoeuropske sorte koja ima crveno, gotovo i ljubičasto grožđe.
Da je bio u konkurenciji, “bljedi” jahač osvojio bi srebro među stotinjak crnjaka iz Mađarske, Njemačke, Austrije, Slovenije, Slovačke i Srbije. Ovako, ocjenjivači mogu reći da su i to probali, ali da je crni ipak bolji.
Svako grožđe daje bijeli sok, a crna boja dobiva se držanjem kožica u moštu. To se redovito radi u Champagnei. Velika većina šampanjaca sadrži bijeli chardonnay i dvije crne sorte, mlinarski pinot i crni pinot. Kod nas je, u Moslavini, prije 15-ak godina bilo pokušaja proizvodnje crne frankovke “na bijelo”, no vina su bila tanka i prazna, pa ih ni tržište nije prihvatilo.
Crni, dakle normalni portugisci, s tržištem nemaju problem. Vole ih u gotovo svim srednjoeuropskim zemljama, pa su i na ovom natjecanju, drugom po redu, sakupili 72 uzorka u tri kategorije. Osim mladih portugizaca, berbe 2013., natjecali su se odležani te mješavine sorata u kojima portugizac dominira. Poprilično strogi suci iz Mađarske, Austrije, Poljske, Španjolske, Italije, Slovenije, Srbije i Hrvatske dodijelili su 19 zlatnih medalja i proglasili prvake u tri kategorije. Najbolji mladi portugizac bio je Granat Portugieser 2013. austrijske vinarije Weinfried, koji je dobio i ukupno najveću ocjenu, 90 bodova na listi do 100.
I priznanje za najbolji odležani portugizac otišlo je mađarskim susjedima. Osvojio ga je Modry Portugal 2010. slovačke vinarije Terra Parna, a domaćini su se morali zadovoljiti najboljom mješavinom sorata. Bio je to Régimódi Cuvée vinarije Tiffán’s. Osim portugisca, u njemu ima kadarke, sorte koju su na obale Dunava krajem 17. stoljeća s juga Balkana donijeli Srbi bježeći pred Turcima. Tijekom 19. stoljeća pokrivala je 60 posto srpskih vinograda, a potom je gotovo nestala iz njih. Spasili su je Mađari, a danas je i Srbi obnavljaju pa i od nje rade bijelo, ružičasto i crveno vino.
Na natjecanju je veselilo to što ima puno dobrih odležanih portugizaca. Osim pobjednika, dobar je dojam ostavio mađarski portugizac Atilla Pince iz 2008.
Naših predstavnika, nažalost, nije bilo. Ponajprije zbog termina natjecanja jer se kod nas portugizac uglavnom pije kao vrlo mlado vino, do Božića. Rijetki ga vinari dulje njeguju. Jedan od njih je i Kutjevčanin Branko Mihalj, no on je berbu 2012. rasprodao, a 2013. mu još nije spremna za tržište. A imamo mi i drugi problem s portugiscem. Jedina smo zemlja u kojoj se ozbiljno uzgaja i koja ga ne smije zvati imenom koje upućuje na zemljopisno podrijetlo. Zašto, to malo tko razumije, a naši plešivički vinari preimenovali su ga u purtugizec.