Vinari iz švicarskog sela Champagne izgubili su i drugi sudski spor kojim su se htjeli izboriti za pravo da na etikete svojih vina stavljaju ime svoga sela. Krajem prošlog tisućljeća je ona “prava” Champagne, francusko carstvo pjenušaca, tužila istoimeno švicarsko selo sa tada 669 stanovnika kako bi zaštitilo najpoznatiji svjetski vinski brand. Sud u tom sporu koji podsjeća na borbu maloga galskog sela predvođeno Asteriksom protiv moćnog rimskog carstva i Julija Cezara, Francuzi su dobili 2001. godine. Albert Banderet, bivši načelnik općine Champagne, a kasnije predsjednik Odbora za zaštitu imena i interesa općine Champagne, odnosno švicarski Asteriks i voditelj otpora protiv superjakoga branda, zaštitu je tada potražio i na Europskom sudu pravde u Luksemburgu. Banderetov nasljednik, načelnik Marc-Andre Cornu, sredinom kolovoza je objavio kako je njihovo selo izgubilo i taj spor. Švicarci još nisu odlučili kako će etiketirati svoja nova vina.
Vjerojatno će ih nazivati imenima sorte, a u kantonu Vaud, gdje je i selo Champagne, među bijelim sortama preteže chasselas, najstarija poznata sorta vinove loze na svijetu koju su još prije 5000 godina sadili Egipćani. Danas je ima i u Francuskoj, Grčkoj, Njemačkoj, Turskoj i Novom Zelandu, a daje suha i svježa, voćna vina. Najzastupljenija crna sorta je crni pinot. To je još jedna veza s francuskom Champagneom jer “pravi” šampanjac mora, uz chardonnay i mlinarski pinot, sadržavati i grožđe ove zahtjevne, ali i iznimno cijenjene sorte čija je postojbina Burgundija.
Stanovnici švicarske Champagne vina proizvode više od 1200 godine. Još iz 885. datira najstariji dokument u kojem se spominje lokalno vino i vinogradi. To je nekoliko stoljeća prije početka proizvodnje pjenušavog vina u francuskoj Champagnei. Danas Švicarci u svojoj Champegnei rade mirna vina koja se nisu izvozila, a prodavala su se za manje od 10 švicarskih franaka. Godišnja proizvodnja ovoga sela je manja od 300.000 litara vina. Tim više čudi inzistiranje velike Champagne na zabrani imena jer Francuzi godišnje proizvedu više od 300 milijuna boca šampanjaca.
Ako ostane na snazi zabrana korištenja imena našeg sela na etiketama našeg vina, zaklinjem se
da više nikada neću popiti čašu francuskog vina – rekao je prije dvije godine ogorčeni Paul Banderet, tada 92-godišnji farmer koji je vino proizvodio punih 77 godina.
Francuzi se, pak, čude grčevitoj borbi Švicaraca za zaštitu imena jer u Francuskoj postoji desetak sela izvan regije Champagne koja nose to ime i nijedno od njih ga ne smije koristiti na etiketama svojih vina. Uostalom, 1994. godine zaštitili su čak i naziv šampanjske metode proizvodnje pjenušavih vina. Svi svjetski proizvođači pjenušaca čija vina imaju drugu fermentaciju u boci tu metodu moraju nazivati klasičnom. Isto tako, zaštitili su i ime burgundac kako su se i kod nas prije dvadesetak godina nazivali pinoti. Uostalom, ni francuska pjenušava vina proizvedena u drugim regijama zovu se vin mousse ili cremant.Čak i u prekrasnom srednjevjekovnom, ali i danas utvrđenom gradu Carcassonneu gdje su pjenušava vina rađena i prije nego u Champagnei. Tamo pjenušce zovu Blanquette ili Cremant de Limoux.
- Velike su šampanjske kuće od sredine 19. stoljeća, kad je počela ozbiljna proizvodnja šampanjaca, uložile golem novac u stvaranje tržišta. Zato danas ne smiju dozvoliti da netko unosi zabunu među potrošače – tvrdi Jean-Luc Barbier, generalni direktor francuskoga Međuprofesionalnog odbora za vino koji okuplja proizvođače i trgovce grožđa i vina. A Francuzi nisu ni jedini koji štite svoje vinske brandove. I Mađari su zaštitili svoj Tokajac, ili u anglikaniziranoj verziji Tokay. Bili su jači od Francuza koji su izgubili pravo da sivi Pinot nazivaju Tokay d’Alsace, a Talijani i Slovenci moraju Tocai Friuliano nazivati sauvignonese, Australci svoj “liqueur Tokay” preimenovati u sortu Muscadelle, a i Amerikanci će morati promijeniti ime svojoj sorti Tokay. Tokajci će biti samo slatka mađarska vina koja se rade od nekoliko sorti grožđa uzgojenog u istoimenoj regiji.
Švicarska nije beznačajna zemlja u svijetu vina. Imaju 14.200 hektara vinograda s kojih proizvode oko 117 milijuna litara vina godišnje. Pojedinačna proizvodnja po podrumu je mala, često pune samo nekoliko tisuća butelja vina pod jednom etiketom, ali ponajbolja vina stoje i do 30 eura. Vina su im slabo poznata jer izvoze samo 13.000 litara vina godišnje, a kako prosječno svaki Švicarac godišnje popije gotovo 40 litara vina, moraju i uvesti oko 175 milijuna litara.
Vino.hr online vinoteka