Na gotovo sva pitanja odgovorila je točno. Fino se predstavila i na stranom jeziku. Bila je samouvjerena sve dok nije otvorila omotnicu s praktičnim zadatkom. Tad se ukipila. Trebala je otvoriti pjenušac. I to je počelo dobro, no čep je prerano izletio, a pjenušac se prolio po podu. Problijedila je i bila uvjerena kako je izgubila titulu.
Nataša Puhelek iz Gornjeg Psarjeva kraj Svetog Ivana Zelina, tad još studentica agronomskog fakulteta, a danas zaposlena u Savjetodavnoj službi u Jastrebarskom, ipak je 2002. postala prva vinska kraljica Zagrebačke županije. 
Bio sam u tom žiriju i prije otvaranja pjenušca znao da ću njoj dati glas. Ni drugi članovi nisu zamjerili izlijetanje čepa jer je pjenušac bio izmućkan u transportu pa naglo ohlađen što baš i nije dobro za mjehuriće. Postaju “nervozni”.
Osam godina poslije vinska kraljica postala je i njezina sestra Ivana. Ona radi na Agronomskom fakultetu u Zagrebu gdje je ove godine i doktorirala. U obiteljskoj vinariji u Psarjevu pomaže, koliko stigne. Drugih “dinastija” među vinskim kraljicama nije bilo, ali nositeljice te titule stizale su iz velikih vinskih obitelji. 
Aktualna je tako Lucija Šember. Njezini baka, majka, djed, otac i brat sasvim su posvećeni vinogradima i obiteljskoj vinariji u Donjim Pavlovčanima iz koje stižu neka od ponajboljih hrvatskih vina. Iz susjednih Gornjih Pavlovčana je Irena Majcenović koja je titulu ponijela s 18 godina i nakon “mandata” upisala Agronomiju. Kraljica Iva Braje je, pak, iz izvrsne vinske obitelji u Lokošin Dolu kraj Jastrebarskog, gradića iz kojeg su, ili iz okolice, i Ivana Jambrović te Gabrijela Vrbetić. Osim sestara Puhelek, iz zelinskoga kraja su i Žana Šterc, podrijetlom Vukovarka, te Helena Čegec. Danas nosi suprugovo prezime Margetić, a otac joj je Branko Čegec čija je vinarija u Marinovcu Zelinskom prva u neovisnoj Hrvatskoj imala ekološki certifikat. Zagrepčanka je kraljica Ivana Rendulić Jelušić. 
Niz godina radila je u Upravnom odjelu za poljoprivredu Zagrebačke županije, a potom za fondove Europske unije. Završila je Agronomski fakultet pa upisala doktorski studij o višestrukim križancima vinove loze.
Samoborska kraljica Kristina Vugrin proizvodi destilate, fine voćne rakije, a Sandra Jerković iz Ivanić Grada i Jelena Rožić iz Vrbovca rjeđe su u vinskim krugovima.
Izbor vinske kraljice ima višedesetljetnu tradiciju u srednjeeuropskim zemljama. U Zagrebačkoj županiji bio je organiziran prvi u Hrvatskoj i to nije izbor ljepote. U natječaju piše da vinska kraljica može postati djevojka između 20 i 28 godina, koja je državljanka Republike Hrvatske s prebivalištem na području Zagrebačke županije. 
Njezina dužnost tijekom godine nakon izbora bit će promoviranje županijskih vina, vinogradarstva i vinorodne regije Zagrebačke županije. Također, Vinska kraljica svojom osobnošću treba simbolizirati županijsku i hrvatsku vinsku kulturu, vinogradarstvo i vinarstvo s ciljem širenja kruga potrošača i prijatelja vina i vinorodnih područja. Posebno imenovani stručni sud ocjenjivat će poznavanje vina i jela Zagrebačke županije te njihovo sljubljivanje, poznavanje vinogradarsko-vinarske tradicije i običaja, opću kulturu…Natječaj je otvoren do 13. rujna.
blog.vino.hr
Piše Bakhov sin Ivo Kozarčanin
Arhiva za 2017.
Luciji Šember ‘dojadilo’ je biti 13. vinska kraljica: Traži se 14., koja zna sve o vinima
subota, 22. srpanj 2017.I to smo dočekali: Vegansko vino
petak, 21. srpanj 2017.
Pošast je zahvatila i vinski svijet. Nakon vege kobasica, vege ćevapa, vege odrezaka, vege šunke pa i vege sira na stol mi je stiglo i vegansko vino. I to u Toskani, talijanskoj regiji koja se diči mesom Cinta Senese od prekrasnih crno bijelih svinja koje žive 1200 metara nad morem, kobasicom Finocchiona od svinjskog i telećeg mesa, bijelom slaninom Lardo di Colonnata, Mortadellom di Prato, pršutom, janjetinom, salamama i salamicama, biftecima…
Prekrasna je bila večera u Montepulcianu s gotovo svim gore spomenutim svinjarijama i ostalim mesarijama, a na središnjem stolu organizatori su postavili stotinjak etiketa Vina Nobile di Montepulciano. Svatko je ispod tanjura imao katalog i sommelieru je samo trebalo reći koje vino da donese. Kao što doliči, on bi pokazao etiketu, a znatiželja je učinila sve ostalo. 
Umjesto kontraetikete, boca je imala naljepnicu s natpisom “Vegan Qualita Vegetariana”.
U nekim fazama proizvodnje vina doista se koriste “sredstva” životinjskog podrijetla. Primjer je bistrenje vina bjelanjkom jajeta. A Vino Nobile di Montepulciano 2013. vinarije Villa Sant’Anna zajamčeno nije bistreno bjelanjkom. No, odlično je. Veganski pedigre na kvalitetu vina ne utječe, a marketinški je to proizvođačev odličan štos.
Inače, Vino Nobile di Montepulciano vozi se u vlaku za vinski svjetski vrh kojem je lokomotiva Brunello di Montalcino.
Oba velika toskanska vina rade se od sorte sangiovese. U Montepulcianu to grožđe zovu prugnollo gentile, a u Montalcinu brunello što je umanjenica od bruno (smeđ). Dugo su i jedni i drugi tvrdili kako su to tri različite sorte, no genetika ih je razuvjerila i dokazala da se njihova vina, kao i Chianti te Chianti classico, rade od iste sorte. Brunello di Montalcino je isključivo od sangiovesea, a u Vinu Nobile di Montepulciano mora ga biti najmanje 70 posto. Ostalo grožđe je od crnih sorata kao što su canaiolo, mammolo, colorino…, dopuštenih u okolici tog prekrasnog gradića na vrhu brežuljka koji se može opisati kao Motovun u puno većem izdanju. Najvažnija razlika je u sazrijevanju. Brunello di Montalcino čeka gotovo pet godina da izađe na tržište, ovog je proljeća počela prodaja berbe 2012., a Vino Nobile di Montepulciano pred vinoljupce stiže dvije godine prije. Poznavatelji španjolskih vina usporedit će to s riservom i crianzom. Prva se čuva pet, a druga tri godine. I u jednom i u drugom slučaju riječ je o čvrstim vinima kojima, u mlađoj varijanti, robusnost ublažavaju fine kiseline, a u starijoj godine. Jednostavnije rečeno, omekšalo je u dobrim bačvama. Sličnost s Dalmacijom nije slučajna. Robusni su plavci, koji zrelost stječu u petoj godini, robusni su i crljenci, pitki već nakon dvije-tri- Odnos vina koja danas imamo od sina i oca više sam puta pokušavao objasniti odnosom riserve i crianze. Sin, u ovom našem slučaju, daje zrelija vina nego otac.
Vegansko vino, koje je bilo povod ovoj priči, stiže iz Ville Sant’Anne, a tu vinariju često nazivaju ženskom jer je vodi Simona Ruggeri Fabroni s kćerkama Annom i Margheritom. Više nego po crnom Vinu Nobile, glasovita je po Vin Santu, desertnom toskanskom vinu koje gospođa Simona radi od trebbiana (40 posto) malvasije (to je toskanska malvasia bianca lunga) također ima 40 posto, a ostalo su lokalne izvorne sorte. Vinogradi su stari 30 godina, bere se ručno, dosta kasno, a vina u prodaji gotovo da i nema. Obitelj i prijatelji ga popiju. 
Vino tjedna je francuski sauvignon Sancerre 2016. Domaine Vacheron
petak, 21. srpanj 2017.
Kompleksno, dinamično, elegantno vino s profinjenim aromama voća, pokošene trave, lista smokve je Sancerre 2016. Domaine Vacheron iz doline Loire. Intenzivan okus ovog sauvignona dosta dugo traje, kiselost ga kvalitetno prati, a i struktura mu je vrlo dobra. Pristaje carpacciju od ribe, školjkama, tjesteninama s povrćem ili ribi sa žara. Osvojilo je četiri zvjezdice, uvozi ga tvrtka Pago, a butelja je 185 kuna.
Živa i svježa, konkretna Malvazija 2016. istarske vinarije Radovan osvojila je tri zvjezdice (PZ Dropi, 69 kn), kao i skladni Alìe Ammiraglia 2016 rosé talijanske vinske obitelji Frescobaldi (Svijet vina, 136 kn). U konkurenciji je bio i Rosé 2016. Kopjar iz Novog Marofa u Zagorju (Bornstein, 74 kn).
Velika priznanja mladoj beljskoj graševini i zrelim crnim vinima porečke Lagune
nedjelja, 16. srpanj 2017.
Neobičnu mješavinu mirisa crvenog papra, ružinih latica i crnog voća ima crveno vino Istarskog poluotoka. Opustite nepce njime, piše u recenziji vina Terra Rossa 2015. porečke Lagune koju je 1. srpnja objavio londonski The Times. Istančana nepca raduju se uspješnoj kupaži merlota, istarske borgonje i terana, začinjenoj crvenim i crnim voćem koju krasi osvježavajući i sočan okus, o istom vinu piše britanski specijalizirani časopis Decanter. Terra Rossu 2015. uvrstio je među 25 crnih vina čija cijena ne prelazi 25 funta (oko 210 kuna). Doista je fino, a kako je u našim prodavaonicama butelja oko 35 kuna, na povremenim akcijama i ispod 30, ne čudi i tvrdnja Decanterove kritičarke Christelle Guibert da je riječ o izuzetno kompleksnom vinu za tako nisku cijenu. 
I dok bazna Lagunina butelja crnog vina sakuplja dobre kritike u Engleskoj, oni skuplji, iz linije Festigia, osvajaju medalje u Francuskoj. Castello Festigia 2013. i Cabernet Sauvignon Festigia Riserva 2011. pozlatili su se na prestižnom natjecanju Les Citadelles du Vin u Bourgu na rijeci Gironde, koja protječe i kroz glasoviti vinski grad Bordeaux, a mlađahni Castello Festigia 2015. osvojio je srebrnu medalju među 1074 vina iz 31 zemlje. Vina Laguna bila su dio Agrokora, u sklopu porečke Agrolagune, najveće istarske poljoprivredne kompanije, čijih je 51 posto u travnju navodno preuzeo kralj osiguranja Dubravko Grgić preko svojih tvrtki Agram invest, Euroherc i Jadransko osiguranje. Agram invest ima, pisao je Poslovni dnevnik, i 13,9 posto vlasništva u Belju, najvećoj poljoprivrednoj tvrtki Baranje, u čijem su sastavu i Vina Belje. Imaju 650 hektara vinograda, supermodernu vinariju i vrlo dobra, pa i odlična vina. 
Njihova se bazna butelja, a riječ je o Graševini 2016. s oznakom kvalitetnog vina, posrebrila u Engleskoj, na Decanterovu ocjenjivanju koje je s 17.200 uzoraka najveće na svijetu. Za srebrnu medalju tamo treba 90 bodova, što je na drugim natjecanjima najmanje zlato.
– Sjajno. Miriše na dinju, bijeli papar, zelenu jabuku, bananu, bijelu breskvu i koricu limuna, a ima i mekane kiseline – opisali su Decanterovi ocjenjivači vino koje doista odiše lijepim voćnim aromama i svježinom.
Nedavno su je, s još pet vina, u Zagrebu predstavile tri beljske dame, glavna enologinja Suzana Zovko, njezina suradnica Marijana Nedoklan te Ljiljana Vajda-Mlinaček, šefica marketinga i odnosa s javnošću Belja.
Ta je graševina već na tržištu, a za tjedan-dva stiže i vrhunska, proizvedena od grožđa branog u dva navrata. Ranija berba bila je kako bi se dobile aromatika i svježina, a mjesec dana kasnije biralo se grožđe koje će osigurati zrelije mirise te punoću. Na vinu se osjetilo da je tek odnedavno u boci i trebalo mu je dosta vremena da se otvori. No tad je pokazalo i svježinu i voćnost i punoću. Ako je ona kvalitetna ljetno vino, ova vrhunska je za bablje ljeto, kad prestanu vrućine, ali i dalje je toplo. I masnija fina riba joj je pravo društvo, poput soma ili kečige iz slatkih voda te orade iz mora.
Belje je napravilo i lijepi cabernet sauvignon iz zahtjevne 2014. godine, vino koje se neće pamtiti, ali će se fino piti, te izvrsnu frankovku 2012. Ona se, pak, neće puno piti jer je puno ni nema, ali tko je kuša, pamtit će je.
Vino.hr online vinoteka