blog.vino.hr

Veseli me iščekivanje kako će kuhar složiti hranu uz toliko različitih rizlinga. Tako je Ernst Loosen, vlasnik vinarije Dr. Loosen iz njemačkog Mosela, počeo predstavljanje rizlinga u zagrebačkom restoranu Apetit.
- Bit će to Rocky horror riesling show – rekao je aludirajući na kultnu glazbenu horor-komediju iz 1975. čiji naslov često parafrazira predstavljajući svoja vina.
Strave nije bilo, ali bilo je puno veselja i smijeha te odlične vinsko-gastronomske “glazbe” za koju je posebne pohvale dobio Apetitov kuhar Gregorio Mannucci. On je rizlinzima pridružio tartar od sabljarke, raviole punjene mesom ribe romb, guščja jetra s pjenicom od kestena i karameliziranom kruškom, lososa s povrćem te desert od zelene jabuke, bijele čokolade i limete. Glavne su zvijezde ipak bili rizlinzi. Vino dobrodošlice bio je pjenušac, koji je dvije godine odležao na kvascima, a miriše kao da je u svakom mjehuriću komad nekoga drugog voća. Slijedio je suhi rizling Red slate 2012. s crvene zemlje bogate željezom. Vino prekrasne mineralnosti ima sedam grama neprovrelog šećera i sedam grama ukupnih kiselina po litri.
- Taj odnos prirodnog šećera i kiselina u vinu je ideal kojem kod suhih vina težimo – rekao je Ernst Loosen.
Izrazito je mineralan bio i godinu dana mlađi Riesling Kabinett Blue slate sa škriljastog tla punoga kalija što tamošnjim rizlinzima daje poseban okus. Ovaj je bogat neprovrelim šećerom, ima ga 50 grama po litri, a ne odaje dojam pretjerane slatkoće jer ga “skriva” čak deset grama kiselina po litri. Nimalo nije bogat alkoholom. Samo osam posto, ali to nikako ne znači da je vino “tanko” ili slabih aroma i okusa. Četvrto je vino ponovno stiglo s crvene zemlje, kasna berba Erdener Treppchen Riesling Spätlese 2012., a vrhunac večere, iako joj nije bio kraj, bio je uz Wehllener Sonnenung Grosses Gewächs 2012. iz vinograda starog 110 godina. Dvije je godine ležao u bačvi i još je pomalo divlji, što nimalo nije umanjilo užitak u svakom gutljaju. Šećer na kraju bilo je desertno vino Erdener Prälat 2012.
Tvrtka Akrobat D&M uvozi devet rizlinga Dr. Loosen, od suhih do slatkih, a cijene su od 87,50 do 343,75 kuna za normalnu butelju. Najskuplji je onaj slatkiš s kraja večere čija polubuteljka stoji 406,25 kuna. Skupo, no riječ je o izbornoj berbi s najboljega vinogradarskog položaja na obalama rijeke Mosel. Ime položaja znači “biskup Erdena”. Tijekom berbe se izdvajaju samo najzdraviji grozdovi, a bobice moraju imati puno više šećera nego za običnu berbu, 105 stupnjeva po Oechslu. Na godinu pune 800 do 1000 bočica nektara.
- Moja obitelj 200 godina radi samo rizling. Pa moraju biti dobri – rekao je Ernst, nekadašnji student arheologije koji je odustao od istraživanja iskopina na obalama Mosela 1988. kad mu se otac povukao u mirovinu i prepustio mu upravljanje obiteljskom vinarijom.
Dr. Loosen je vinarija mjeseca studenog u vinoteci Svijet vina tvrtke D&M u Boćarskom domu gdje se do kraja studenog vina mogu kušati i kupiti s popustom.

S obzirom na to da je Martinje, najveći vinski svetac, ove godine palo u utorak – dakle, usred tjedna, proslave krštenja mošta razvukle su se na čak dvadesetak dana. Počelo je još 25. listopada u podrumu slavnoga kutjevačkog vinara Vlade Krauthakera gdje su mošt krstili Davor Dretar Drele i Vid Balog pod vodstvom Vlade Bauera, jedinoga hrvatskoga vinskoga kardinala. Inače ceremoniju vode vinski biškupi. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koja se u vinskom smislu po novom naziva i Bregovitom, uvod u Martinje bio je na Plešivici u utorak, 4. studenog, na dan svetoga Karla Boromejskog. Drago Kurtalj prešutio je da je taj dan i njemu imendan jer Dragec i Karlo su isto ime, no to nije umanjilo uživanje u patkama odlično ispečenim na ražnju i finim vinima. U petak, 7. studenog je Mladina, najveći hrvatski proizvođač portugisca, u Basementu u središtu Zagreba otvorila prvu bocu berbe 2014. toga laganog vina gotovo ljubičaste boje koje prvo u mjesecima nakon berbe postane spremno za piti, a odlično pristaje i uz jela s kiselim kupusom poput pečenih gusaka i pataka, kuhanog bunceka ili krvavica i pečenica kojima je sad također sezona. Tijekom prošlog vikenda slavilo se posvuda, kao i na Martinje, 11. studenog, a veliko finale je danas i sutra. Martinjska veselica bit će, na primjer, i na glavnom samoborskom trgu. No prolaskom Martinja ne nestaje i razlog za slavljenje mladog vina. Na ovim smo stranicama već hvalili mladi teran Gianfranca Kozlovića. Bio je dobar, iako je još bio mutan, a dva, tri tjedna su prošla pa je u njegovim bačvama, kao i u podrumima drugih istarskih vinara, sigurno postao još bolji. I za hladnih jesenskih i zimskih večeri odlično će pristajati uz istarski ombolo, slaninu ili kobasice pečene na vatri te poslužene s kupusom, krumpirom i dobrim domaćim kruhom.
Slavonci će mlade graševine, a i vina od sorti koja prije rode, poput chardonnaya, rado poslužiti uz proizvode sa svinjokolja koje upravo počinju, ali i riječnu ribu te pečenu prasetinu, a valja znati da i naš dalmatinski ponos plavac daje odlična mlada vina. Najbolji je kad su mu tri mjeseca ili kad sazrije i prođu mu tri godine, davno su me naučili na Dingaču, najslavnijem hrvatskom vinogradarskom položaju na kojem drugoga grožđa praktički i nema.
Mladi plavac gotovo je nemoguće kupiti izvan konoba na Pelješcu, otocima Korčula, Vis, Lastovo, Hvar i Brač ili uz obalu južne Dalmacije. Stoga, tko i u njima želi uživati, uz tradicionana zimska dalmatinska jela poput arambašića, gulaš juhe koju su u Dalmaciju donijeli pastiri iz Mađarske, tripica, teleće glave, janjetine na kvasinu, miješane lešade od sedam vrsti mesa sa sedam šalši…, preostaje mu zaputiti se na krajnji hrvatski jug, tražiti prijatelje ili se pozivati na obiteljske korijene, ako ih ima. I uživati u mladim vinima iz berbe koja je bila takva da puno zrelih, a posebno dobrih vina, baš i neće biti.