S obzirom na to da je Martinje, najveći vinski svetac, ove godine palo u utorak – dakle, usred tjedna, proslave krštenja mošta razvukle su se na čak dvadesetak dana. Počelo je još 25. listopada u podrumu slavnoga kutjevačkog vinara Vlade Krauthakera gdje su mošt krstili Davor Dretar Drele i Vid Balog pod vodstvom Vlade Bauera, jedinoga hrvatskoga vinskoga kardinala. Inače ceremoniju vode vinski biškupi. U sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koja se u vinskom smislu po novom naziva i Bregovitom, uvod u Martinje bio je na Plešivici u utorak, 4. studenog, na dan svetoga Karla Boromejskog. Drago Kurtalj prešutio je da je taj dan i njemu imendan jer Dragec i Karlo su isto ime, no to nije umanjilo uživanje u patkama odlično ispečenim na ražnju i finim vinima. U petak, 7. studenog je Mladina, najveći hrvatski proizvođač portugisca, u Basementu u središtu Zagreba otvorila prvu bocu berbe 2014. toga laganog vina gotovo ljubičaste boje koje prvo u mjesecima nakon berbe postane spremno za piti, a odlično pristaje i uz jela s kiselim kupusom poput pečenih gusaka i pataka, kuhanog bunceka ili krvavica i pečenica kojima je sad također sezona. Tijekom prošlog vikenda slavilo se posvuda, kao i na Martinje, 11. studenog, a veliko finale je danas i sutra. Martinjska veselica bit će, na primjer, i na glavnom samoborskom trgu. No prolaskom Martinja ne nestaje i razlog za slavljenje mladog vina. Na ovim smo stranicama već hvalili mladi teran Gianfranca Kozlovića. Bio je dobar, iako je još bio mutan, a dva, tri tjedna su prošla pa je u njegovim bačvama, kao i u podrumima drugih istarskih vinara, sigurno postao još bolji. I za hladnih jesenskih i zimskih večeri odlično će pristajati uz istarski ombolo, slaninu ili kobasice pečene na vatri te poslužene s kupusom, krumpirom i dobrim domaćim kruhom.
Slavonci će mlade graševine, a i vina od sorti koja prije rode, poput chardonnaya, rado poslužiti uz proizvode sa svinjokolja koje upravo počinju, ali i riječnu ribu te pečenu prasetinu, a valja znati da i naš dalmatinski ponos plavac daje odlična mlada vina. Najbolji je kad su mu tri mjeseca ili kad sazrije i prođu mu tri godine, davno su me naučili na Dingaču, najslavnijem hrvatskom vinogradarskom položaju na kojem drugoga grožđa praktički i nema.
Mladi plavac gotovo je nemoguće kupiti izvan konoba na Pelješcu, otocima Korčula, Vis, Lastovo, Hvar i Brač ili uz obalu južne Dalmacije. Stoga, tko i u njima želi uživati, uz tradicionana zimska dalmatinska jela poput arambašića, gulaš juhe koju su u Dalmaciju donijeli pastiri iz Mađarske, tripica, teleće glave, janjetine na kvasinu, miješane lešade od sedam vrsti mesa sa sedam šalši…, preostaje mu zaputiti se na krajnji hrvatski jug, tražiti prijatelje ili se pozivati na obiteljske korijene, ako ih ima. I uživati u mladim vinima iz berbe koja je bila takva da puno zrelih, a posebno dobrih vina, baš i neće biti.