Crljenak i dobričić nisu roditelji plavca malog, može se i službeno reći. Jedan od njih je otac, drugi je u najbližem srodstvu, a majka je još nepoznata.
“Na temelju rezultata ranije provedenih genetičkih istraživanja smatralo se da je plavac mali nastao križanjem sorata dobričić i tribidrag (zinfandel). Međutim, naknadno provedene analize, koje su uključile novije metode, pokazala su da je svaka od ovih sorata potencijalni roditelj plavca malog, ali zajedno ne mogu činiti roditeljski par.”
Dio je to teksta koji će biti objavljen u već pripremljenom drugom, dopunjenom i proširenom izdanju knjige “Sorte vinove loze Hrvatskog primorja”, čija objava čeka prestanak korona krize.
Tribidrag je drugi naš naziv za crljenak, sortu u SAD-u znanu kao zinfandel, u Italiji kao primitivo, a u Crnoj Gori i Makedoniji kao kratošija. Edi Meletić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta pojašnjava kako su tribidrag i dobričić i dalje, nakon puno šire analize nego ranije, u odnosu roditelj – potomak s plavcem malim, ali ne mogu biti roditelji zajedno, jedan otac, a drugi majka.
“Jedna od ovih sorata je sigurno roditelj. Ne znamo koja, ali obje nisu. Druga je vrlo blizak srodnik plavcu. Obje mu mogu biti otac, a moramo pronaći još jednu sortu, majku, koja bi zatvorila ovu priču”, poprilično je slikovito opisao Maletić, koji je sudjelovao u dokazivanju stare teorije o dobričiću i crljenku kao roditeljima, a bio je i u Povjerensvu za doktorsku dizertaciju Ane Žulj Mihaljević, u kojoj je dokazano da je plavac siroče koje ne zna tko mu je otac, a zna da ne zna tko mu je majka.
No mi znamo kako to siroče, koje je i najznačajnija naša crna sorta, može dati izvrsna i dugovječna vina. Čak i dugovječnija nego što smo mislili. Pokazalo je to nedavno kušanje odležanih plavaca s Pelješca i Hvara koje je omogućio Damir Horvat, suvlasnik nekad poznate tvrtke Dobra vina. Iz svoje je arhive izvadio 13 boca vinarija Grgić, Plenković i PZ Svirče, a berbe su bile između 1994. i 2005. Uživali smo u njima u kušaonici Marijana Žganjera, samoborskog “kralja kremšnita”, koji i sam radi jako dobra vina, a za ovu priliku je ispekao žumberačku janjetinu kao finu podlogu za plavce. Počeli smo Grgićevim plavcima iz 1999. i 1998. Bile su to treća i četvrta berba hrvatske vinarije kalifornijskog vinara Mikea Grgicha, a grožđe je s Dingača i Postupa. Oba vina su nevjerojatno svježeg okusa, izraženo zrela, ali bez starikavosti te su fino pratila janjetinu s krumpirom, paprikom, lukom i mirisnom domaćom rajčicom.
Među plavcima hvarske PZ Svirče kvalitetom je iskočila 2004. Taj Ivan Dolac barrique pokazao je sve odlike plavca s jako dobrog položaja. Mirisao je po voću i travama, zahvaljujuće mineralan te pun, slastan i nimalo naporan.
Čist, jednostavan, ali ne i banalan bio je i godinu dana stariji Ivan Dolac, a berba 2003. pokazala se dobrom i pod etiketom Ivan Dolac bez oznake da je vino odležalo u drvenim bačvicama. Kroz mekane, svilene tanine probijala se voćnost, a vino je dobilo finu patinu.
Iz Svete Nedjelje, koja nije daleko od vinograda na Ivan Dolcu, stigla su vina Zlatan plavac iz 1994., 1998. i 2005. te Zlatan plavac Grand cru iz 2003. Potonje je vino iz izdvojenog vinograda starijeg od ostalih te je odskočilo. Doduše, tek druga boca. Prva je bila gotovo nepitka, već pri otvaranju se čep raspao, a popravni ispit vinu je dao sasvim lijepu ocjenu vrlo dobar.
Kušanje je dokazalo velik potencijal plavaca s najboljih položaja, ali pod uvjetima da su grožđe i vino dobro odnjegovani, da se ne štedi na bačvama i, posebno, čepovima te da se boce čuvaju u pravim uvjetima.