Crnu malvaziju ima Klaudio Tomaz iz Motovuna. Jedini je u Hrvatskoj puni u boce i grijeh bi bio biti u Istri, a ne probati mekano i sočno vino od sorte koju vole i Talijani.
Jedinstveni crnjak je i Kabola Teran Amfora. Marino Markežić iz Momjana prvi je kod nas, još 2005., odnjegovao malvaziju u glinenoj amfori pa priču ponovio i s istarskim crnim vinskim ponosom. Sličan teranu je refošk, a naš najbolji ima Giorgio Clai iz zaseoka Brajki u selu Krasica nedaleko od Buja. Zove ga brombonero, po nazivu za čaj od aromatičnog bilja kojim su ispirali bačve. U dobrim godinama radi 3000 boca i kaže kako 300 popije sam, a ostalo proda.
U Pazinu se isplati posjetiti obitelj Anđelini. Dugo su na vinskoj sceni, ali samozatajni su, a ove godine su na Decanterovu ocjenjivanju osvojili 95 bodova od 100 za malvaziju iz 2015.
Vinski je poznata Smokvica na Korčuli a sve je poznatija i Smokvica na Pagu. I to ne po jednom vinu, nego o desecima. Marko Dušević spušta na dno mora na dugo dozrijevanje vina brojnih vinara. Isprva je bilo svakojakih vina no godine su pokazale koja podnose odležavanje u dubini. Nisu atrakcija samo boce obrasle školjkama i ostalim morskim organizmima, odlična su i vina u njima. Mirna i pjenušava.
Odličan je i Babić Ive Matošina iz mjesta Široke sjeverno od Primoštena. Podrum je u kući u Šibeniku, ali vrijedi doći u vinograd na brdu Ograđenik, pet kilometara od mora i 250 metara iznad njega gdje babić daje veliko crno vino.
Crnijeg vina od babića ima na Šolti. Vicko Kaštelanac iz Gornjeg Sela 2017. je dobio oznaku vrhunsko vino za dobričić, sortu za koju se govorilo kako je roditelj plavca malog, a gotovo nitko od nje nije radio vino. Uglavnom je drugim sortama pojačavala boju.
Ne treba boju pojačavati Plavcu Murvica Bračanina Hrvoja Bakovića koji ne pušta brzo vina na tržište, ali oduševljava svakom novom berbom. Murvica je jedan od naših najboljih vinogradarskih položaja nedaleko od Bola, a Baković radi i pošip.
S Murvice gotovo da se vidi i Vrisnik na Hvaru gdje od pošipa, kuča i bogdanuše vino Wild Skins radi Jo Ahearne, Britanka s titulom Master of Wine koja se zbog dalmatinskih sorata preselila na Hvar.
Ona nema prč, a taj hvarski unikat ima obitelj Vujnović iz Sućurja. Sorta je mirisna, vino zlatnožuto i čvrsta okusa, a u Sućurju se kunu da ima afrodizijačka svojstva.
Korčula je postojbina pošipa, no njih prodaju širom Hrvatske, za razliku od grka i cetinke.
Zbog ugodno gorkog okusa, a ne podrijetla, izvornu sortu Lumbarde zovu grk. Daje moćna i puna, ali skladna i nažalost rijetka južnjačka bijela vina. Osam je proizvođača, a ističu se vinarije Bire, Zure i Cebalo.
U Blatu obiteljska vinarija Bačić ima izvrsnu cetinku. To je živo i svježe, lagano aromatično vino s notom mineralnosti koje fino pristaje i sirovim kamenicama.
Na Lastovo vinarija Šarić ima, među ostalim, svježi bijeli rukatac i moćni crni plavac, čiji je pravi dom ipak Pelješac. U Orebiću svakako treba posjetiti obiteljsku vinariju Bura Mrgudić zbog Dingača Bura i Postupa Mare kultnih vina koja je teško nabaviti, a vrlo dobrog plavca ima i u Konavlima. Obitelj Crvik iz mjesta Komaji radi ga kao sortno vino Pomet, a miješa s cabernet sauvignonom i merlotom u izvrsno vino Vilin Ples. Imaju i izvrsnu malvasiju dubrovačku Tezoro.
Krajnji hrvatski jug je i zemlja divne bijele sorte malvasije dubrovačke, a raste tamo i graševina. Božo Metković iz mjesta Molunat je konavoskom graševinom pobijedio na ovogodišnjem festivalu te kontinentalne sorte u Kutjevu.