U kanjonu ispod vinograda rastu tri oraha po kojima smo nazvali vinariju. Imam i troje unučadi pa je ime i po tome odgovaralo. No uskoro ćemo ga mijenjati. Rodila se još jedna unuka pa će se vinarija zvati Tri oraha + jedan, priča osebujni srbijanski vinar Radislav Šćepanović. Ako i promijeni ime vinarije, vinsku filozofiju ovaj kirurg, trenutačno državni tajnik u srbijanskome Ministarstvu zdravlja, mijenjati neće. I dobro je da neće jer vina su mu izvanredna. 
Iako je prvu berbu imao još 2007., vina je prvi put predstavio 10. siječnja ove godine na osječkom festivalu WineOs. Nije to bilo prvo predstavljanje u Osijeku, nego prvo bilo gdje.
- Beograđani su došli u Osijek probati moja vina, jer ih ni u Beogradu ne mogu pronaći. Sve što proizvedem ide poznatim kupcima – govori Šćepanović.
Često ga pitaju, dodaje, gdje je učio o vinima?
- U kafanama, gdje bih drugdje. Tamo sjediš i učiš. Prvo smo pili loša vina, pa smo se lako naviknuli na dobra, kad smo si i njih mogli priuštiti – zadovoljno objašnjava liječnik koji tvrdi kako dobro vino jamči zdravlje i da je bolje od svijetloplave pilule koju neki smatraju čarobnom.
Ima 12 hektara vinograda pokraj sela Crnomasnica u Timočkoj krajini u istočnoj Srbiji. Tražio je male, nepoznate vinare koji imaju dobra vina. Nakon što je našao jednoga u tom kraju oko rijeke Timok, kupio je prvo zemljište do njegova vinograda. Bila je to šikara koju je iskrčio pa posadio bordoške crne sorte cabernet sauvignon, merlot i cabernet franc.
- Samo dokazane sorte mogu dati velika vina – pojašnjava odabir, a velika vina jedino su što ga zanima.
Kuša sve što može, kako bi vidio gdje je mjesto njegovima. Otvorio je, tako, s prijateljima glasovita talijanska vina Ornellaia i Sassicaia, pa potom svoja Tri oraha i rekao:
- Ljudi moji, ovo je ravno onim velikim Toskancima. Evo, mi imamo Tri oraha!
Šćepanović pokušava što manje tehnološki utjecati na vino, iako koristi samo nove bačvice.
- Svako vino zaslužuje svoj život provesti u svojoj novoj kući, a ne da bude u staroj kući podstanar – objašnjava. U njegovu slučaju nove drvene bačvice ne znače pretjerane arome hrasta, štoviše, iznimno su nježne zato što, paradoks je, vino u njima odležava najmanje šest godina. Da ga izvadi ranije, neželjene “piljevine” bilo bi više.
Ima svoju hrastovu šumu i svojega bačvara, pa i to može kontrolirati. Bačve su uglavnom od 225 litara, samo je nekoliko od 250, a ne pali ih baš zato kako bi mu vina zadržala nježan prirodan miris i okus. Iznimno su uglađena, snažnih voćnih aroma, harmoničnog okusa koji dugo traje. Ukratko, odlična su, a takve su im i cijene. Ovisno o godini, butelje stoje 40, 60, 80 i 90 eura i najskuplja su srbijanska vina.
Pitaju me imam li kupaca? Imam ih i više nego što trebam pa vina nemam – zaključio je Šćepanović dojmljivo predstavljanje vina dodajući kako su boce koje je donio u Osijek, a riječ je bila o vinu “500”, Merlotu 2011. te Cabernet sauvignonima 2011. i 2009., među posljednjima iz privatne arhive.
Vino.hr online vinoteka