Odbačeno je ranije predlagano roditeljstvo za plavac mali, piše u sažetku rada “Analiza genetske strukture i srodstva hrvatskih autohtonih sorti vinove loze” kojim je u prosincu 2017. Ana Žulj Mihaljević doktorirala na zagrebačkom Agronomskom fakultetu. Iako bi doktorske dizertacije trebale biti javne, posebno ako su plaćene javnim novcem, ova nije dostupna. Koje su sorte stvarni roditelji plavca malog taji se do objave rada u nekom stručnom časopisu, rekla nam je autorica, ali ne i kad će to biti. Mentor joj je bio prof. dr. Ivan Pejić, a član povjerenstva za obranu rada prof. dr. Edi Maletić. 
Obojica su sudjelovala u “dokazivanju” da je plavac mali dijete crljenka kaštelanskog i šoltanskog dobričića početkom stoljeća na kalifornijskom sveučilištu Davis, a od Edija Maletića u neobveznom razgovoru doznali smo samo kako je plavac dijete jedne od navedenih sorata, a ne i zna li se drugi roditelj te tko je. Veza crljenka i plavca, koja je svratila pozornost vinskog svijeta na Hrvatsku, zavijena je tajnovitošću, a upitno je i je li crljenak naša sorta. Također od 2017. Te godine bila je u Podgorici Međunarodna konferencija o vrancu i ostalim crnogorskim autohtonim sortama. Crnogorci su htjeli, vjeruju da su i uspjeli, dokazati kako je vranac njihova, a ne makedonska autohtona sorta. 
Ta “svađa” traje pa na međunarodni skup o vrancu u Skoplju u listopadu ove godine Crnogorci nisu ni došli. Uvrijedili su se, doznajemo, zato što su ih Makedonci pozvali kao goste, a ne suorganizatore. I dok su tako ove godine prema Makedoncima tjerali lisicu, da parafraziram staru poslovicu, za nas su, još dvije godine prije toga, uspjeli istjerati vuka. Izrijekom su kao autohtonu već na otvaranju Međunarodne konferencije spomenuli kratošiju, što je makedonski
i crnogorski sinonim za crljenak ili tribidrag, kako sortu zovemo mi, a primitivo i zinfandel je naziv koji za nju koriste u Italiji, odnosno u Kaliforniji. Vranac i Kratošija su ekonomski najznačajnije crnogorske autohtone sorte vinove loze. Kratošija je, prema podacima iz 15. stoljeća, nastala prije vranca. U 15. stoljeću kod nas se spominje tribidrag pa se to ime pokušalo nametnuti crljenku. U proljeće 2017. i mi smo tako imali međunarodnu konferenciju “Ja sam tribidrag”. Uoči nje sam o promjeni “službenog” naziva objavio tekst “Od crljenka smo, prije velikih vina, napravili veliku zbrku s imenom”, no danas, znajući za crnogorske tvrdnje o autentičnosti sorte, mogu zaključiti da se uvođenjem tog naziva pokušalo istaknuti dokumente kao dokaz da je sorta ipak naša. No bojim se da će priča pasti u vodu. “Kratošija na teritoriju Crne Gore ima vro heterogenu populaciju (izdvojeno je 17 biotipova) i vrlo visok stupanj inficiranosti svih izdvojenih čokota unutar populacije što je osobina sorti koje se dugo gaje na jednom prostoru”, piše grupa autora u članku “Klonska selekcija autohtonih sorti vranca i kratošije u Crnoj Gori”. Dodaju i kako se danas u crnogorskim vinogradima kratošija uglavnom uzgaja zajedno s vrancem. Činjenica je da je u Crnoj Gori malo vina samo od kratošije. Kušao sam jedno i nije mi se dopalo. Bilo je divlje, oporo, nedorečeno… No činjenica je i da su Crnogorci istražujući sortu otkrili 17 biotipova kratošije s jednakim nasljednim osobinama, a mi jedan jedini trs u vinogradu iz vinograda Ivice Radunića u Kaštel Novom. I za kraj ponovimo kako crnogorski stručnjaci znaju da je kratošija roditelj vranca, njihove najznačajnije crvene sorte vranca, a naši nam ne žele ni reći je li doista crljenak otac plavca.
Vino.hr online vinoteka