Pola je u inoksu, pola u bačvicama. Vinograd je star 45 godina, nadmorska visina je 400 metara, berba 2015. Za godinu dana ići će zajedno u drugi inoks na smirivanje pola godine i potom u bocu, ispričao nam je Boris Nečev, enolog makedonske vinarije Bovin nudeći novu “Borčetovu kućnu čaroliju”. Riječ je, naravno, o vrancu, koji je u zemlji gdje “sunce vječno sja” posađen na 10.800 hektara što je 38 posto njihovih vinograda. Vinariju Bovin osnovala su braća Kiril (na slici gore s enologom Borisom Nečevim) i Gjorgji Bogoevski 1998. godine te su planirali proizvoditi 100.000 litara prvoklasnih vina na godinu. Malo su ga premašili pa danas rade oko 2,2 milijuna litara. Sve pune u butelje, nema “zloglasnog” izvoza u cisternama, a imaju čak 47 etiketa vina i vinskih destilata u svim cjenovnim razredima. 
Pa čak i najvišem u svjetskim razmjerima. U Hrvatskoj tri njihova najbolja vranca stoje 380 kuna (A’gupka, što znači ciganka), 1200 (My Way) i čak 1900 kuna (Era). Teško je reći vrijede li toliko, ali izvrsna su. I prodaju se. Sva tri redovito osvajaju više od 90, neka i više od 95 bodova na velikim svjetskim ocjenjivanjima. Iznimno su koncentrirana, visokih alkohola, ali i neočekivanih kiselina, sedam ili više grama po litri, zbog kojih su i vrlo pitka. Posebno veseli što ne žure s prodajom. Brestin dol s početka priče na tržište će tek 2022. ili 2023. i ne treba sumnjati da će postati četvrti veliki Bovinov vranec. Malo smo se poigrali “miješajući” ponuđene uzorke i omjer 70 posto inoksa te 30 posto bačvica pokazao se izvanredan.
Povod za posjet Makedoniji bio je Vranec World Day. Makedonci su ga organizirali za goste iz cijeloga svijeta kako bi pokazali što može dati ta sorta vjerojatno nastala u Crnoj Gori prirodnim križanjem kratošije, koju mi zovemo crljenak ili tribidrag, Talijani primitivo, a Amerikanci zinfandel te gotovo izumrle sorte duljenga.
Vrancu očigledno pristaje neobičan sudar kontinentalne i mediteranske klime u Makedoniji i s najboljih položaja, mahom s većih nadmorskih visina, daje mlađa vina bistre, gotovo ljubičaste boje i svježeg okusa, a nakon duljeg odležavanja u dobrim drvenim bačvicama boja postaje rubinska, aromama dominiraju crno voće, začini pa i čokolada te cimet, a okus je pun, zaokružen i jako dugo traje.
Velike makedonske vinarije kao da su podijelile stilistiku vranaca. Bovin radi koncentrirana i gusta vina, Tikveš moćna, ali s vrlo jasnim, gotovo razdvojenim aromama voća i začina, Stobi rafinirana i nježnija, a Dalvina je ugodno iznenadila finim slatkim vrancem kasne berbe 2018. Još je bezimen, a kolega Igor Luković iz Vojvodine rekao je da bi izvrsno pristajao kruhu s maslacem. Gust je, s prekrasnim voćnim okusom i doista podsjeća na najfiniji pekmez od kupina i(li) borovnica. Ugodno su iznenadili i manji proizvođači kao što su Brzanov, Badi Blaže Minevski (na slici gore lijevo s Charine Tan iz izdavačke tvrtke Exotic Wine Travel), Kuvin…
Vranec se izvrsno nadopunjuje s cabernet sauvignonom i merlotom što je posebno lijepo pokazalo Tikvešovo vino Domaine Lepovo Grand Cuvee 2015. u kojem 65 posto vranca daje tijelo, a “Francuzi” eleganciju i aromatiku.
Nakon Makedonije, vranca najviše ima u Crnoj Gori, oko 3600 hektara, BiH i Kosovu (oko 480) te Srbiji (120 hektara). Nakon Drugog svjetskog rata bio je među vodećim crnim sortama dalmatinskog zaleđa, no postupno su ga krčili jer mu je vjetar često trgao zrele bobe s grozdova. Danas mu se ozbiljnije posvećuju samo u okolici Imotskoga.
Vino.hr online vinoteka