Berba je bila izdašna, a i kvaliteta je širom Istre bila dobra. Mlade malvazije s juga imat će izraženiju voćnost, a u onima iz središnje Istre dominirat će cvjetne arome, ispričao nam je Nikola Benvenuti, predsjednik Udruge vinara i vinogradara Vinistre, vidno zadovoljan vinima koje će uskoro pustiti na tržište. U središnjem i zapadnom dijelu poluotoka, dodao je, mlade malvazije bit će svježije nego na jugu, a prva kušanja pokazala su da su vina posvuda srednjeg do punog tijela. Nastavlja se niz dobrih berbi koji je započeo 2015. rekao je Nikola koji, s bratom Albertom i ocem Liviom vodi obiteljsku vinariju u Kaldiru nedaleko od Motovuna, poznatu po odličnim malvazijama i teranima.
I za crvena vina je 2018. bila odlična. Rujan je bio suh, puhalo je dosta bure pa je grožđe ostalo zdravo do prve polovice listopada, kad su brali teran. Prema kušanjima mladih vina s dobrih položaja i iz vinograda u kojima se smanjivao prinos, lanjski terani mogli bi biti odlični, no trebat će im dvije i pol do tri godine sazrijevanja u bačvi pa u boci da dosegnu punu formu. Krajem 2021. ćemo, smije se Nikola Benvenuti, vidjeti jesmo li odličnu sirovinu uspjeli “pretočiti” u podjednako dobra vina. Količinama i kakvoćom grožđa zadovoljni su i u Dalmaciji. Predsjednik udruge Vina Dalmacije Ivica Kovačević kaže kako su padaline i temperature tijekom vegetacije bile optimalne te da će se o berbi 2018. pričati kao o izuzetnoj. Bijela vina bit će svježa i lagana, a neki pošipi posebno moćni. Vina od plavca malog iz berbe 2018. trebala bi se pamtiti, rekao je Ivica Kovačević. Obilnija nego 2017. berba je bila i u Slavoniji. Osigurala nam je zalihu, a i kvaliteta je bila vrlo dobra pa već imamo odličnih vina, ispričao je predsjednik udruge Graševina Croatica Vlado Krauthaker, Međimurec koji je vinarski, pa i veći dio životnog vijeka, proveo u Kutjevu. U “njegovu” Međimurju, pak, vinogradarski je godina bila zahtjevna zato što je vegetacija kasno počela. David Štampar, predsjednik međimurske udruge Hortus Croatiae, kaže kako je tijekom godine bilo puno oborina, ali padale su u vrijeme kad je to lozi najviše trebalo, pa je berbu dočekalo kvalitetno i zdravo grožđe.
Zbog hladnijih noći od druge polovice kolovoza i ne previše rane berbe vina su svježa, s laganijim do srednjim alkoholima i izražene voćnosti. Jednostavna su za razumjeti, ali i za uživati u njima, rekao je David. Gotovo dva desetljeća neparne berbe su kod nas bolje nego parne. Još su na tržištu odlična bijela i crvena hrvatska vina iz 2011. i 2009., a ozbiljniji pratitelji vinske scene imaju u arhivama butelje iz 2007., 2005. i 2003., ili se sjećaju koliko su uživali otvarajući ih. Zatresla nas je 2014. Dala je lagana i užitna mlada bijela vina, no crvenih gotovo da i nije bilo. Većina vinara od crvenog je grožđa radila ružićasta vina koja su preplavila tržište. To je ispalo dobro za navike potrošača. Naučili su da se ružice, što je prekrasan, ali zanemaren hrvatski naziv, mogu lijepo piti ljeti. Vinari su se bojali hoće li ih sve prodati pa je dio završio je i pjenušcima proizvedenim tankovskom metodom. To je pokrenulo i trend osvježavanja “mjehurićima”. Ponovno je po dobrome krenulo 2015. Nije ni 2016. bila loša. Na Plešivici kažu kako je bila najbolja dosad za proizvodnju pjenušavih vina tradicionalnom metodom višegodišnje druge fermentacije u boci. U zrelijim bijelim vinima iz 2017. uživamo, a crvena čekamo. Valjda će ih biti dovoljno da ispune vrijeme dok ne sazriju crnjaci iz 2018. i pokažu je li konačno riječ o velikoj berbi iz parne godine.