Bio mi je to diplomski rad, ponosno mi je prije osam godina pričao Goran Josipović, vinar iz Požege, točeći pjenušac proizveden metodom druge fermentacije u boci. Imao je već 10 godina iskustva s pjenušcima, ali bila mu je to igra. Punio je između 100 i 200 boca na godinu.
- Radio sam ga nakon diplome da ne zaboravim kako to ide – smijao se Goran. Bio je to pjenušac “J” zlatne boje, lijepog perlanja i bogatog okusa od graševine i rajnskog rizlinga. Rosé “J” napravio je 2012., a tri godine potom bijeli pjenušac Zlatni, prema boji kojom se dičio, s novom etiketom kakvom i danas ukrašava boce. Aktualni pjenušac Jazz predstavio je 2017. kao “iskusnog jazzera koji svira po svom”, a prošle godine i ružičasti Tango od sivog pinota. On je ime dobio po “plesu u kojem svaki korak mora biti savršen”. Bijeli Jazz je među zahtjevnijom publikom bio zvijezda radionice “Pjenušave graševine” 12. siječnja na osječkom petom Međunarodnom festivalu vina, delicija i ugodnog življenja WineOS. Predstavljeno je tamo sedam pjenušaca od graševine, a čak se četiri zovu Grasecco. Dva radi Feravino. Sa zlatnom etiketom je Extra brut, a sa srebrnom malo slađi Brut. Grasecco ima i Davor Zdjelarević, jedan od pionira hrvatskog privatnog vinarstva, koji je prodao vinariju i hotel pokraj Brodskog Stupnika pa otkupljuje vina od drugih vinara i puni ih pod svojom etiketom. 
Četvrti Grasecco radi vinarija Pavlomir iz okolice Novog Vinodolskog od graševine iz svojih vinograda u Šarengradu. Imenom Grasecco pokušava se zajašiti na val popularnosti talijanskog Prosecca koji je po prodanim bocama nadmašio i Champagneu. No riječ je uglavnom o neambicioznim pjenušcima proizvedenima jeftinijom metodom charmat tijekom koje mjehurići nastaju u tankovima, a potom se vino puni u bocu. Feravino ima svoj pogon za takvu proizvodnju, a većina drugih bazno vino vozi cisternama u Italiju i za tri mjeseca im ga vrate u bocama.
Vinarija Kutjevo i Kutjevčanin Ivica Perak pjenušce rade drugom fermentacijom u boci, ali koriste inkapsulirane kvasce koji mjehuriće stvore također za dva-tri mjeseca.
Pierre-Yves Bournerias iz Instituta za enologiju Champagne, savjetnik nekih od najboljih hrvatskih proizvođača pjenušaca, pojasnio je tijekom posjeta vinorodnoj Plešivici po čemu se korištenje inkapsuliranih kvasaca razlikuje od tradicionalne metode koja se često naziva i méthode champenoise. Bournerias kaže kako talog na kojemu leži pjenušac dobiven tradicionalnim načinom štiti vino od oksidacije, odnosno kvarenja i daje mu priliku da se lijepo razvija kroz vrijeme. Kapsule sadrže manje kvasaca nego što ih nakon fermentacije bude u tradicionalnom talogu i potencijal zaštite od oksidacije znatno je slabiji. Zato ga treba brže prodati, rekao je Bournerias. To ne znači, dodao je, da će pjenušac rađen s inkapsuliranim kvascima brzo oksidirati u negativnom obliku, no istraživanja su pokazala da se brže razvija. A na brzinu ne može dostići kompleksnost pjenušaca koji godinama leže na kvascu i sporije se razvijaju. Inkapsulirane kvasce koriste proizvođači koji su više okrenuti prema bržoj zaradi nego prema iskrenosti i kvaliteti, upozorio je. Pjenušci proizvedeni inkapsuliranim kvascima mogu biti ukusni jer zadržavaju voćne arome i okuse te su pogodni za uživanje ljeti. No morali bi biti puno jeftiniji, a nisu uvijek. I zakonodavci bi trebali propisati da se ta tehnologija posebno označi na etiketi kako kupci ne bi nasjedali na previsoke cijene. Pitanje je, međutim, razumiju li razliku.
Vino.hr online vinoteka