Dok vino zrije na finom talogu, miješamo ga prema Mjesečevim mijenama. Kad Mjesec raste, ne treba miješati jer se talog sam podiže zbog Mjesečeve gravitacije. Kad pada, miješamo ga dvaput tjedno, objasnio je Josip Brkić, vinar iz Čitluka, zašto je kultno vino nazvao Mjesečar. I sve radnje u vinogradu odrađene su prema Mjesečevu sjetvenom kalendaru, koji godinu dijeli na dane ili sate cvijeta, ploda, lista i korijena, i propisuje što se kad smije raditi. 
Na 5. međunarodnom festivalu vina, delicija i ugodnog življenja u Osijeku proteklog vikenda Brkić je predstavio berbe 2016., 2015., 2012., 2011. i 2008. tog prekrasnog vina od autohtone hercegovačke bijele sorte žilavke i to je bio vrhunac ovogodišnjeg WineOS-a, ali i najdojmljivija vinska radionica na kojoj sam bio. A bilo ih je… Bilo je i iznimnih vina, ali nikad pet toliko ujednačenih kakvoćom kao što su bili Mjesečari. Da se ne shvati krivo, vina nisu ista. Osjeti se godina u svakome od njih, ali ne u smislu starenja, nego one fine razlike po kojoj, na primjer, obitelj raspoznaje blizance. Svih pet pripada jako uskom krugu velikih vina kod kojih nema potrebe isticati pojedinačne mirise ili okuse, nego samo sklad. I posebna su, a poseban je i način na koji nastaju. Mjesečari su vina koja se mogu raditi bez struje i alata, rekao je Josip Brkić. “Treba samo puno ruku da se pobere grožđe i bobice skinu s peteljki. Bacamo ih izravno u bačvu cijele, bez cijeđenja i prepuštamo spontanoj fermentaciji koja traje između 17 i 20 dana. Nastavlja se malolaktička fermentacija, pa njega na kvascima u drvenim bačvama. Isprva sam odredio da to traje devet mjeseci, koliko žena nosi dijete, no sad o terminu punjenja u bocu odlučujemo kušajući vino. Posljednjih mjesec dana ne miješamo vino da ne podižemo fini talog, a boce punimo običnim crijevom, ‘na usta’ i ne dodajemo sumpor”, ispričao je. Mjesečari su sasvim stabilna vina iako ih ne štiti sumporom, sasvim bistra iako ih prije punjenja ne filtrira te sasvim čistih okusa i mirisa iako su prirodna, pa svi koji pod tom egidom prodaju mutne i jedva pitke tekućine moraju Brkiću na školovanje. Mjesečari zriju na finom talogu u bačvama od bosanskog hrasta. Svake godine u novima i svake godine drukčijeg volumena, između 180 i 250 litara. Veličina ovisi o drvetu, koliko se duge daske mogu iz debla ispiliti. ”Ni ne znam kolike su bačve. Kad napunim boce, izračunam koliko je vina bilo u svakoj od njih”, objasnio je Josip Brkić.
Pokušavao je i s francuskim hrastom, no, kaže, nije to bilo to. Bosansko-hercegovačkoj sorti odgovara bosansko-hercegovačko drvo, a šuma je u okolici Bugojna. Mjesečar nije vino napravljeno da se svidi. To je samo grožđe prebačeno u čašu, bez korekcija i bez dodavanja kvasaca. Bilo je, dodaje, godina kad su Mjesečari bili nepitki, no s tim se pomirio. Prvu je berbu za “brend” kojim se proslavio imao 2007. Tu berbu nije ponudio na kušanje jer je ni u podrumu više nema. Što je pronašao, to je donio u Osijek. Donio je i posljednju bocu žilavke iz 2006. koju je nazvao Limousine. Prijatelj mu je, smije se, rekao da ga to vino lijepo lagano ljulja kao kad se vozi u limuzini i ime je ostalo. Bila je to magnum boca, 1,5-litarska, a tu žilavku radi klasičnom vinifikacijom, uz prešanje grožđa, u bačvama od slavonskog hrasta. Kušali smo i Crveni Mjesečar 2008. Sorta je blatina, također autohtona. U njemu, kao i u bijelome, nema intervencija, vinifikacija je ista, samo što je četiri godine odležao u bačvi. Obiteljska vinarija Brkić osnovana je 1979., a prve butelje napunili su 1984.
Vino.hr online vinoteka