Oskarom restoranskog biznisa nazivaju nagrade Fondacije James Beard ljudima koji su najviše utjecali na američko ugostiteljstvo. Ovog je tjedna objavljeno da je u kategoriji vina, piva i alkoholnih pića, 2018. među njima i Miljenko Grgich. Čak i piše puno ime, a ne samo Mike, kako ga u SAD-u zovu.
Sitan čovjek iz mjesta Desne pokraj Kule Norinske u dolini Neretve tako je u 95. godini osvojio “tko zna koje” priznanje o kakvom puno poznatiji američki vinari mogu samo sanjati. Počelo je 1976. Pariškom presudom, glasovitim ocjenjivanjem francuskih i američkih vina u Parizu na kojem su sami Francuzi, ne znajući što piju, najboljim bijelim vinom proglasili Chardonnay 1973. kalifornijske vinarije Chateau Montelena u kojoj je Grgich bio glavni enolog. O tome je snimljen film The Bottle Shock, preveden kao Dvoboj vinara, u kojem se Grgić ne spominje. Izbacili su ga vlasnici Montelene, braća Barett, koji su bili među producentima, ljutiti zato što ih je napustio da bi osnovao vinariju s partnerom, trgovcem kavom Austinom Hillsom.
No, boca Chardonnaya Chateau Montelena 1973. danas je u Nacionalnom muzeju američke povijesti Smithsonian. U konkurenciji 137 milijuna značajnih predmeta uvrštena je među izloške, njih 101, koji su “stvarali američku povijest”. Da ne bi bilo greške čije je to vino, od 2009. u Smithsonianu je izložen i kartonski kovčeg s kojim je, s 32 dolara u džepu, Miljenko Grgić 1954. otišao iz tadašnje Jugoslavije u Njemačku, a 1958. stigao u Kaliforniju.
Priznanja je nastavila skupljati i vinarija Grgich Hills Cellars. Prvu berba (bila je to 1977.) u Čikagu 1980. godine proglasili su najboljom među 221 uzorkom na dotad najvećem ocjenjivanju vina od sorte chardonnay na svijetu.
Posvetio se potom i cabernet sauvignonom, za koji mu je priznanje odao i utjecajni, ali kontroverzni američki vinski kritičar Robert Parker. Iako poznat kao promotor bordoških crnih vina, Parker je Grgićeve cabernet sauvignone različitih godišta ocjenjivao s 95., 94, 93 i 92 boda. Na internetskoj stranici Wine Review Online Michael Apstein je berbama 2013. i 2014. dodijelio 96, odnosno 97 bodova, a kod nas, na Vinskim zvijezdama 2016., berba 2012. osvojila je 99 bodova od 100.
- Briljantno! Dojmljivo! Jedinstveno! Višeslojno, elegantno, profinjeno, puno, široko. Lijepo izraženog mirisa na tamno voće te začine, čokoladu. U ustima mesnato ali ne i nabildano, fino zaobljeno, sa zamjetnim ali glatkim taninom. Tijelom snažno, finale živahno i dugačko. Vino meditacije, naravno i odličan pratitelj najfinijih jela, može još dugo trajati u boci – zapisali su hrvatski ocjenjivači ne znajući što piju.
Krajem prošle godine kušali smo ga ponovno u Zagrebu društvu Grgićeve kćeri Violet i ocjena ostaje ista.
Miljenko Grgić je 1996. osnova i vinariju Grgić Vina u Trsteniku na Pelješcu i tamo izvrsna vina radi od autohtonih sorata pošip i plavac mali. Pokrenuo je i Zakladu Miljenko Grgić koja financijski pomaže studentima vinogradarstva i vinarstva, a najboljima plaća višemjesečne boravke u američkim vinarijama. Mike Grgich možda je malog rasta, no u vinskom svijetu je div, napisao George Taber, novinar časopisa Time i autor knjige “Pariška presuda”. Mali div još redovito kuša vina u svoja tri kalifornijska podruma i pazi da sve bude u redu.